(Piše: Vehid JAHIĆ, društvenopolitički analitičar)
Stranka penzionera/umirovljenika (SPU) BiH od decembra prošle godine je u fazi svojevrsne „Jakobinske diktature“ i osipanja. Glavni uzrok je samovolja predsjednika Dževahida Sokića i nekolicine bivših, sada neformalnih „autoriteta“, koji nisu izabrani u organe Stranke.
SPU je, kako smo već izvještavali, umjesto u maju, imala redovan Kongres tek polovinom decembra prošle godine. U prošlom mandatu stranka je „izgubila“ oko 3.500 članova. Mnoge matične organizacije godinama su imale sukobe sa tadašnjim vrhom – predsjednikom Sokićem i sekretarom Fadilom Alihodžićem. Iz sjene ih je podržavao i Hidajet Humić, tadašnji predsjednik Glavnog odbora.
Geneza
Skoro svaki pokušaj matičnih organizacija da traže odgovore za stanje u Stranci, uglavnom se završavao eliminacijom tih osoba i uvođenjem povjerenstava. Tokom istog intervala, vrh je centralizirao prikupljanje sredstava Stranke i bez matičnim organizacijama nepoznatih pravila, povremeno je „odoka“ dodjeljivao sredstva za rad. Istovremeno, vrh se uglavnom u Stranci bavio administriranjem, dok je njen rad bio nepoznat i većini članstva, a kamoli javnosti. Odredjene aktivnosti u javnim nastupima vodila je Gradska organizacija Tuzla, u kojima vrh nikad nije učestvovao.
U takvim okolnostima dočekan je maj prošle godine, u kojem je – po Statutu – termin za Kongres. Vrh je znao za nezadovoljstvo mnogih organizacija i zbog trivijalnih razloga su odgadjali taj skup. U medjuvremenu su uvodili povjerenstva u nekim gradskim i kantonalnim organizacijama i samovoljno su nametali podobne kadrove, od kojih su očekivali podršku na Kongresu.
Trakavica od Kongresa
Za sam Kongres, na izbor komisija presudnu ulogu su imali Sokić i Alihodžić. Iz „nepodobnih“ organizacija sami su odredjivali članove tijela, a neke predložene su – na volšeban način – brisali i umjesto njih su instalirali podobne. Zvanično objašnjenje „svemoćnih“ je da se „ne zna“ ko je to učinio, iako se bez njihove volje ništa nije moglo mijenjati.
Bez obzira na sve režije, od tri kandidata, ponovo je izabran stari-novi Sokić, za kojeg je – u drugom krugu – glasalo 37 delegata, ili manje od polovine prisutnih. Kongres je zvanično proglašen završenim, iako su izabrani samo predsjednik i Nadzorna komisija. Nije podnesen zvanični izvještaj o izboru Glavnog odbora. Delegatima je rečeno da će to Izborna komisija naknadno saopćiti. Nakon osam-deset dana, sekretar Alihodžić je sazvao Izbornu komisiju i tražio da potpišu izvještaj. Četiri – od pet članova su odbili – uz obrazloženje da je neko u međuvremenu lažirao rezultate ubacivanjem dodatnih listića. Alihodžić je uzaludno tražio da potpišu izbor, ali je sačinjen zapisnik da je glasanje za Glavni odbor lažirano, iako nije tako formulisano, pa su tražili ponavljanje izbora (Kongresa) kako to regulira Statut.
U metežu napustili Kongres
U januaru je Dževahid Sokić zakazao nastavak Kongresa u Zenici, iako takvu mogućnost ne predviđa Statut. Tom prilikom nije dozvolio da se raspravlja o odgovornosti za lažiranje izbora Glavnog odbora, nudeći da se o tome izjasne u zaključcima Kongresa. U općem metežu većina delegata iz Zenice i dio iz Tuzle su napustili zasijedanje, pa je nedostajao kvorum. Iza toga je pokušao osigurati „nastavak“ Kongresa u Sarajevu, ali opet nije imao kvoruma.
Nakon toga, Dževahid Sokić, koji je u Zenici najavio da je on „Visoki predstavnik u Stranci“, praktično je zaveo „Jakobinsku diktaturu“. Prvo je nestatutarno posmjenjivao neke predsjednike gradskih i općinskih organizacija, a zatim je raspustio i organe u istim. O tome konačnu odluku može donijeti samo Glavni odbor, kojeg u Stranci nema. Ali, „Visoki predstavnik“ se osjeća „najvisočijim“ i najvažnijim faktorom, pa na neke upite „oficirski“ odgovara, „ja sam naredio“, „ne dozvoljavam“, „nema promjena odluke“… Tokom ove frke raspustio je Kantonalnu i gradsku organizaciju u Zenici, potom u Kaknju, Maglaju, Tešnju, Tuzli… U tim mjestima traži poslušnike i nudi im mjesta povjerenika, ali još nije završio tu režiju. Najavljuje novi nastavak Kongresa sa poslušnicima, ne obazirući se na Statut.
Nakon toga, Dževahid Sokić, koji je u Zenici najavio da je on „Visoki predstavnik u Stranci“, praktično je zaveo „Jakobinsku diktaturu“. Prvo je nestatutarno posmjenjivao neke predsjednike gradskih i općinskih organizacija, a zatim je raspustio i organe u istim. O tome konačnu odluku može donijeti samo Glavni odbor, kojeg u Stranci nema. Ali, „Visoki predstavnik“ se osjeća „najvisočijim“ i najvažnijim faktorom, pa na neke upite „oficirski“ odgovara, „ja sam naredio“, „ne dozvoljavam“, „nema promjena odluke“… Tokom ove frke raspustio je Kantonalnu i gradsku organizaciju u Zenici, potom u Kaknju, Maglaju, Tešnju, Tuzli… U tim mjestima traži poslušnike i nudi im mjesta povjerenika, ali još nije završio tu režiju. Najavljuje novi nastavak Kongresa sa poslušnicima, ne obazirući se na Statut.
Poslanik sa 216 glasova
Tokom čitave rašomonijade Sokić Statut stranke tumači kao Dodik Dejtonski sporazum, pozivajući se na tumačenje ovog akta po principu „švedskog stola“. U diktatorskom stilu donosi odluke, koje su prerogativi Glavnog odbora, ili Predsjedništva, kojih nema. Nije svjestan da su to tijela, čije odluke treba provoditi, a ukoliko tih organa nema, sve njegove odluke su nestatutarne. Nekolicina organizacija se obraćala CIK-u, jer vrh SPU nije donio ni finansijski plan za ovu godinu, a troši sredstva. Osim toga, Stranci se dodjeljuju i sredstva iz budžeta, koja se moraju trošiti u skladu sa zakonima i stranačkim aktima, ali nema ko da to Sokiću kaže.
Inače, Dževahid Sokić je nedavno postao i poslanik u Predstavničkom domu F BiH. On je, kao preferencijalni kandidat sa zajedničke liste sa NIP-om, sa famoznih 216 osvojenih glasova inauguriran kao poslanik. Položio je i zakletvu, u kojoj se obavezao da će promovirati demokratske procese i odnose u društvu, ali je to izgleda „zaboravio“ prije polaganja zakletve.
Slučaj Stranke penzionera/umirovljenika nije neki veliki problem za BiH, ali je ogroman problem što je u većini vladajućih stranaka stanje slično. Sa diktatorski raspoloženim političarima, nema demokracije i napretka države. (Piše: Vehid JAHIĆ, analitičar)
—————————————————-
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)