U današnjem vremenu slabo se čuva i brani obraz, kaže 25-godišnji mladić iz sela Haljinići nadomak Kraljeve Sutjeske, koji je govorio u emisiji “Izvan okvira” na N1. Zove se Branko Češljić i zaljubljenik je u ideju bosanskohercegovačke multikulturalnosti, zajedničkog življenja, mira i dostojanstva čovjeka – radnika i seljaka.
Branko je, umjesto života u gradu, izrabrao živjeti na selu, gdje ‘oživljava’ stare običaje i čini ih prisutnima u svakodnevnom životu. Za njega Bosna i Hercegovina ima kapacitete da se odupre nacionalizmu, mržnji i podjelama samo ako bi to ovdašnji narod htio.
“Kada njegujete vrijednosti po našoj bosanskoj starini, obraz znači ne samo nešto opipljivo gdje ljubiš čovjeka, obraz podrazumijeva duhovnu stvar – čast. Ne postoji matematička formula za računanje koliko neko ima obraza. Mi obično kažemo – vidi se na čehri kakav si. Smatram da se taj pojam, koji polako gubimo zbog navale nakaradnih vrijednosti, treba paziti od ustajanja do lijeganja u krevet. Sve što radimo, podrazumijeva neku čast. Ja sam iz stare župe Kraljeva Sutjeska”, kaže 25-godišnji mladić, koji brani stav da Bosna i Hercegovina treba ponovno postati republika, a da je konstitutivnost diskriminirajuća i suvišna.
“U nas, kad čovjek umre, na dženazi su i muslimani i komšije katolici. Isto je tako i kod nas katolika, dođu nam svi, onako kako su nas cijenili, a ne po onome što smo bili po nekoj politici. Mi živimo jedni s drugima”, dodaje Branko podsjećajući na to da je mjera čovjeka u Bosni – inat i insan, jer mi se inatimo, kako kaže, i u dobru i u zlu te nismo savršani.
O politici i konstitutivnosti
Da li ima obraza kod naših prvaka koji predvode ovu – bolje reći koloniju nego državu, pita se Branko Češljić te dodaje da su “naši prvaci zapoganili ovu lijepu zemlju koja se zove Bosna i Hercegovina”.
“Meni koji ljude biram po insanluku i komšiluku, konstitutivnost ne znači ništa. Kad ja umrem, na mojoj sahrani neće biti konstitutivnih, već će doći ljudi. Ja sam dijete iz katoličkog običaja, ali smo preuzeli dosta i islamskih pojmova – znamo šta je selamet, merhamet, sevap; to su pojmovi koje mi sada zaboravljamo. A konstitutivnost ne podrazumijeva ni nafaku ni selamet, a ne daje nam ni rahatluka”, kaže Branko Češljić.
“Ja kao Bosanac, prost seljanin, ne mogu da se kandidujem za Predsjedništvo BiH. Ne mogu se uklopiti, jer se Božić kod mene proslavlja sa muslimanima i pravoslavcima, a konstitutivnost podrazumijeva da ti unaprijed imaš određenu zastavu, skupinu pjesama, a mi u Bosni ne živimo tako. Koride su nama najbolja slika i prilika”, dodaje.
Prema njegovom mišljenju, fukara odlučuje u BiH: “Ovdje fukara odlučuje o sudbini zemlje. Mi održavamo ove prvake na vlasti. Do naroda je, a da li će se neko odvojiti ili pripojiti – ma, ne možeš, bolan, u Bosni pomjeriti brdo ni metar. Samo ćemo se mi pomjeriti u tuđe i strane zemlje”, zaključuje Branko.
