Ratom na Bliskom istoku koji je 7.marta o.g. počeo američko-izraelskom agresijom na Iran, obuhvaćeno je 18 zemalja u Perzijskom zalivu, ali to još nije Treći svjetski rat, kako ga neki olako nazivaju, On to nije zarad toga što se odvija samo na jednom kontinentu, onom azijskom, nego i zbog obima angažovanih oružanih snaga i oružja koji nisu globalni.
Istoričari, geopolitičari i vojnopolitički analitičari, koji znaju veličinu i strahote prva dva četvorogišnja svjetska rata vrlo su oprezni i ne usuđuju se da svaki ragionalni, u suštini ograničeni rat, nazovu 3. svjetskim. Ljudima koji pate u ratu, kao što smo i mi u BiH od 1992. do 1995. svejedno je kako se on naziva, ali to je već druga tema.
Prvi svjetski rat bio je globalni oružani sukob između dva saveza država (Antanta i Centralne sile) koji se vodio na više kontinenata od 1914. do 1918. godine. U Americi je prvobitno nazvan Evropski rat, ali se i danas često naziva Veliki rat sa 70 miliona mobilisanih vojnika, od čega njih 60 miliona u Evropi. S pravom se smatra jednim od najvećih ratova u istoriji čovječanstva do tada. Posljedice tog rata bile su, između ostalih, i više od 40 miliona žrtava, uključujući približno 20 miliona mrtvih vojnika i civila,
Drugi svjetski rat (1939. – 1945.) je bio međunarodni oružani sukob koji je izbio 21 godinu nakon Prvoga svjetskog rata. Vođen je na svim kontinentima (osim Antarktika) i na svim svjetskim okeanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale. Rat je vođen između Sila osovine (fašistička Njemačka, Japan i Italija) i Saveznika – Velike Britanije, Francuske, SSSR-a, SAD i zemalja koje su im se pridružile.
U drugom svjetskm ratu poginulo je 70 do 85 miliona vojnika i civila, a deseci miliona ljudi umrlo je zbog posljedica genocida (uključujući holokaust), gladovanja, masakra i bolesti. U januaru 1980. posjetio sam poljski grad Osvjencin u čijoj je blizini tokom Drugog svjetskog rata bio zloglasni fašistički konclogor Aušvic koji je sada muzej. Tu je mučen i ubijen jedan milion Jevreja, Roma i antifašista drugih nacija, a artefakti su i danas vrlo potresni.
Koliki će biti ljudski i materijalni gubici regionalonog rata koji je u toku na Bliskom istoku još se ne zna, ne samo zarad toga što još traje, nego i zbog toga što zaraćene strane kriju broj svojih poginulih vojnika. Kad se taj rat jednm okonča pretpostavlja se da će biti pozamašan popis ljudskih žrtava, izvršenih ratnih zločina protiv čovječnosti i razorenih gradova i industrijskih postrojenja. No, o tom potom. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički anilitičar iz Sarajeva)