Hronika „Čađave mehane“: Tužibabe potkivaju žabe!

Da li je psihički teror tužilaca Tuzlanskog kantona nad građanima nova društvena igra ili brutalna zloupotreba službenog položaja? Ili je riječ o organizovanom kriminalu? Da li mlaćenje prazne slame, trice i kučine, skrivaju ogroman kriminal i korupciju u energetskom sektoru, javnim poduzećima, ustanovama i organima vlasti tuzlanske nahije, čime daju zaslužan doprinos da nam „mila, sura i žestoka“, postane najhsiromašnija, najkorumpiranija i uskoro najpustija zemlja Evrope?

Kako oklevetati Kadića?

Primjer psihičkog nasilja nad građanima, kao u Kafkinom „Procesu“ ili kao u praksi zloglasne UDBE, kožnih mantila i pištolja „Makarov“ ispod njih, jeste slučaj Edima Kadića, pomoćnika JZU Gradske apoteke u Tuzli. Postupajući tužilac u slučaju „Aida Nišić i drugi“, Kenan Balić, nikad nije saslušao direktoricu ove ustanove Aidu Nišić, ali ni njenog pomoćnika za komercijelne poslove, Edima Kadića, a ovih dana će se napuniti cijelih, dugih pet godina od pokretanja istrage!?

Dakle, pet je godina prošlo od kako je vrli vozač kamiona i autobusa, Mirnes Ajanović, gradski vijećnik i štovalac djela i nedjela gradonačelnika Jasmina Imamovića, stao za govornicu i „Senatu i puku“, održao besjedu. Tom je prilikom optužio kolegu vijećnika i bivšeg partijskog druga u BOSS-u, Edima Kadića, za krivično djelo nepočinstva u JZU Gradske apoteke, u trenutku kada su one krenule u snažan napredak i postale najbolje apoteke u be-ha, u trenutku kada je Kadić istakao kandidaturu za gradonačelnika, kada je proglašen najboljim mendžerom regije, kada su se tek utišale salve pohvala gradskih vijećnika za preporod apoteka…

Tom besjedom, pod kodnim imenom „Kako oklevetati Hegela“, fanatično se radovao onaj koji je u Kadiću vidio jaku konkurenciju. I, tada započinje pravi psihološki teror nad Kadićem i njegovom porodicom. Kancelarija mu je pretresena i ozvučena, njega su prisluškivali deset dana duže od sudske dozvole, ispitivali su mu zeta i partnere njegove male IT firme, pa je morao staviti katanac; prilikom pretresa kuće uzeli su njegove i lične stvari supruge i kćerke: kartice, mobitele, stikove, sd kartice, službeni mobitel i lični kompjuter, službeni laptop…

Ali, ni tada niti bilo kada za pet godina terora, nisu uzeli niti jednu izjavu od nesretnog Kadića, nikad mu nisu saopštili zbog čega se vodi istraga protiv njega, zbog čega se vrši teror nad njim i njegovom porodicom? Direktorica Aida Nišić je nedavno za govornicom Gradskog vijeća javno rekla: Protiv gospodina Kadića se vodi politički proces!

Za to vrijeme, Gradske apopteke su postale najuspješnije ustanove te vrste u BiH, a prije njegovog dolaska su bile pred kolapsom. Kad su postale moćne i vrijedne više od 25 miliona maraka, pojavili su se mušterije za “pazar” među kojima, kako se priča, i IBN SINA apoteke kojima je vlastitu apoteku prodala supruga gradonačelnika J.I., a potom i ona otišla u istu firmu! Baš slučajno?

Pisma lete i tamo i vamo

Gospodin Kadić se nije predavao. U više navrata se obraćao za tumačenja i pomoć višim tužilačkim instancama vjerujući da će neko reći da prihička tortura nad Kadićem i njegovim ima kraj, da će naći bar i jednu nezakonsku radnju, makar i preticanje preko pune linije, da će pomoći i talentovano nesposobnom ili ne znam šta, tužitelju Baliću da se okonča još jedna u nizu blamaža tužilaca Tužilaštva TK u kojima radi nekolicina onih po sistemu „Vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu!“.

Već jednom je od Ureda Disciplinskog tužioca Kadić dobio odgovor da će se njegov slučaj završiti u razumnom roku, ali je dobio i nerazuman odgovor od padre Ljubića da će sve biti „Inšalah!“. Onda se ponovo obratio Uredu i dobio svježi odgovor. Kako je Ljubić zaokupljen, konačno, samim sobom i da će pred Disciplinskom komisijom UTD odgovarati na navode skoro neodbranjivih optužbi, Kadić treba raći „Inšalah, kad Ljubić ode!“.

Odlazak Ljubića ulijeva strah u mnoge odgovorne osobe iz energetskog sektora, javnih poduzeća i ustanova, te organa vlasti tuzlanske nahije. Treba saznati zašto se bager rudnika s tek isteklom garancijom pokvari, pa se za par dana pojavi na kopu, ali u rukama privatnika? Da li kamioni na kopovima mogu raditi 24 sata? Ko procjenjuje kubikažu otkrivki? Da li se lož-ulje prodaje kao nafta? Šta se događa u tuzlanskom Vodovodu i Grijanju? Kako gradska vlast Tuzle rasprodavajući zemljište bez zakona i zašto podvaljuje privatnim poduzetnicima? Kako grije tuzlansko grijanje? Kako je prethodna Vlada nanijela ogromne štete buzdžetu samovoljnim odlukama? Zašto je ovdašnji kraj postao mjestom štancanja akademskih titula?

Da li će nakon odlaska Ljubića u Tužilaštvu početi da se bave onim zbog čega primaju plaću? Ili će se nastaviti sa političkim procesima, kako reče direktorica Nišić, Kadiću, akterima afera„15. Maj“, „Rudnik soli“ i drugima… (Piše: Ekrem AVDIĆ)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)