Gradonačelnik “ukida” Fabriku vode Cerik!?

Ako dobronamjerno i umirujuće izjavite “da je prije nekoliko dana u rijeku Spreču izlivena određena količina otrovnih materija što je izazvalo pomor ribe, te da su Gradska uprava i JP “ViK” odmah poduzeli adekvatne mjere i da će analize biti gotove sutra, a da građani Tuzle mogu biti mirni, jer se već dva mjeseca ne koristi voda iz jezera “Modrac”, tj. iz Fabrike vode Cerik”, onda je glavnina izrečenog potpuna dezinformacija i baratanje proizvoljnim činjenicama. Ili neukost.

Naime, izjava je besmislena po tajmingu i činjenično je potpuno kontradiktorna, a cijelo događanje zagađenja je prošlost, pošto su “otrovne materije” možda već dospjele i do Crnog mora kao svoje krajnje slivne destinacije. Uz to, famozne “analize” uzroka pomora ribe u Spreči, po formalnoj i suštinskoj odgovornosti, imaju veze sa JP “ViK” kao Bog i šeširdžija, posebno nije jasno kakve veze imaju dotični rezultati analize po sigurnost zdravlja građana Tuzle, ukoliko se ta voda ne koristi, kako je rečeno, već puna dva mjeseca. Da bi cijela papazjanija “brige za građanstvo” dobila i dodatni crnohumorni šmek, poslužila je samogranatirajuća pravničko-tehnička izvaljotina “da smo zamijenili mnoge stare cijevi novim, tako da nije bilo potrebe da ovoga proljeća koristimo vodu iz jezera Modrac, a dugo i nećemo, zbog padavina ovih dana…”

Sve što je rečeno na ovako paušalan način, ide u smjeru potpunog neozbiljnog bagateliziranja tehničkog smisla ključnog pogona stabilnosti vodosnabdijevanja Grada Tuzle na Ceriku i ispada da se radi, gotovo, o suvišnom objektu. Ako je to tako, onda zbog čega Gradonačelnik naširoko i nadugačko reklamira podizanje već odobrenog najnovijeg 30 miliona KM međunarodnog kredita za proširenje istog tog “suvišnog” pogona, a u cilju najmanje tridesetogodišnjeg rješavanja problema vodosnabdijevanja u Tuzli. Ili je koza ili je rog i ne može biti oboje u isto vrijeme.

Nakon puštanja u pogon vodnog objekta na Ceriku prije četrnaest godina, strategijski je potpuno pogrešan pristup bacanje dodatnog javnog novca na njegovo proširenje, pošto postojeći instalirani kapacitet od čak jedne trećine od sveukupnog kapaciteta Gradskog vodovoda, i u najsušnijim sezonama, do sada se uvijek koristio najviše do 12 %. Uvažavajući činjenicu da ukupni gubici prerađene, pitke vode u gradskoj mreži, optimistički gledano, prelaze i 50 %, tj. godišnje oko 7 miliona kubnih metara (7 milijardi litara), tada je jasno da se najviše sa tri puta manjom sumom od kreditne, uloženom u saniranje gubitaka lokalne vodovodne mreže, može dugoročno stabilizirati vodosnabdijevanje. Sve ostalo je višak.

A da bi građani Tuzle, stvarno bili “mirni”, i pored toga što po Gradonačelniku,
“i ne koriste” tu djelimično zatrovanu sprečku vodu, dobro je znati da je korisna zapremina jezera Modrac približno 67 miliona kubnih metara protočne vode, sa površinom slivnog područja od gotovo 1200 kvadratnih kilometa i ekstremnim dotokom Spreče i do 1000 kubnih metara u sekundi. A tu je, naravno, ključni i više nego pozitivni kontrafaktor ove cijele javne Gradonačelnikove blamaže: vrijedni, posvećeni, sposobni i radišni uposlenici pogona na Ceriku. Oni su ta prava garancija higijenske sigurnosti vode koju pijemo. Piju je i oni i njihove porodice. (A. Krčalo)