Gradačac je turistički dragulj ne samo Tuzlanskog kantona nego i jedan od bisera cijele BiH.
Banja Ilidža, Kula Husein kapetana Gradaščevića, dva jezera, Hazna i Vidara, Dani šljive… Muzej na otvorenom, rekli bismo.
I nije čudno da Gradačac u turističkom smislu drži primat nad Tuzlom, Gračanicom i drugim mjestima ovog dijela BiH. Više od 50 posto ukupnog broja noćenja u TK odnosi se na Gradačac.
Grad je lijep, pitom, uređen. Ipak, za nedavne posjete primijetili smo da ima mjesta za raznorazne “popravke”. Recimo, u prelijepom gradskom parku su spomenici borcima iz raznih epoha, a na nekima, kao onom podignutom poginulim u Drugom svjetskom ratu, slova gotovo da se ne vide.
Ko zna, možda to nekima i nije bitno, možda bi ga neki najradije uklonili, ali držimo da je to tek nebriga onih koji bi o tome trebali voditi računa.
Ili, na kapiji kojom se dolazi do Kule Husein kapetana Gradaščevića alias Zmaja od Bosne, grafit je koji kvari starinu. Neko je Armeli poručio da je voli, ali na krivom mjestu i to neko treba prebrisati. Makar ljubav uvijek treba slaviti, pogotovo u odnosu na mržnju.
Na istom objektu, krov je u derutnom stanju, pa i to treba malo dotjerati, kao i neke detalje na samoj Kuli. Možda su to nekome sitnice, možda je u pitanju manjak novca za popravke, a možda u Turističkoj zajednici grada to i ne vide. Ali, primjećuju dobronamjerni turisti.
Bilo kako, Gradačac godinama ne gubi šarm i “titulu” najljepšeg grada u TK, perjanice turizma – makar to bila subjektivna ocjena autora; u kojem i naizgled sitni detalji imaju svoju ljepotu, poput stare kuće obrasle zelenilom.
Ko jednom posjeti Gradačac, zasigurno će to uraditi ponovo. Pogotovo u jeku turističke sezone kada je “sve otvoreno”, kada su posjećena jezera, a posebno Hazna s prelijepim restoranom na samoj obali. (TL – Foto: Miro Petrović)