Bosna i Hercegovina je lijepa zemlja, ali sakata i nakaradna država. Njezini ljudi, bilo konstitutivni bilo nekonstitutivni građani, u ropstvu su nacionalističkih politika i nadri-ideologija krvi i tla, koje svojim agendama i konfliktnim narativima obesmišljavaju ne samo bavljenje politikom, nego i goli život u ovome nakaradnom protektoratu.
Daytonskim sporazumom sklepane nadri-institucije vlasti (Predsjedništvo, VM, Parlamentarna skupština BiH, vlade i parlamenti oba entiteta, Distrikta Brčko i 10 kantona, plus invalidni sudbeni sektor) potpuno su nesposobne odgovoriti na jednostavni zahtjev uspostave demokratskoga i ustavnoga sistema.
Privid funkcioniranja osakaćenoga sistema osiguravaju još samo Ured visokoga predstavnika (OHR), koji zbog nesuglasja velikih država, autorâ daytonskoga mira, do unedogled produžava agoniju umiranja zemlje i masovnu bježaniju na Zapad svakoga tko to može te ima pameti u glavi i nešto ušteđevine u šteku.
Da je BiH “specijalni” slučaj, dakle društvo sa specijalnim potrebama, dokazuje prisutnost specijalnoga predstavnika EU u Sarajevu, koji opet zbog nesređenosti i nesistematičnosti politika iz 27 članica EU ovdje igra ulogu nemoćnoga medijatora, skoro klauna, među razjarenim liderima bh. plemena Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih. Specijalnoga učinka nema niti od njega i rezultat je identičan onomu OHR-a.
Listu dokaza osakaćenoga sistema i potpunoga raslojavanja države i društva zapečatile su SAD imenovanjem M. Palmera opet “specijalnim” predstavnikom Amerike, kao prototutora BiH, za reformu izbornoga zakonodavstva. Kako posvađane plemenske poglavice nisu od 1996. godine bile u stanju zakonski uokviriti jednostavne principe predstavničke demokracije niti osigurati “balans građanskoga i etničkoga”, sad će, tako patrijoti vele, “specijalac” s Capitol Hilla magičnom rukom uspostaviti balans u funkcioniranju polumrtvog i do u temelje korumpiranoga izbornoga rašomona u BiH. I prije nego što je počeo, Palmer je, izgleda, misiju neslavno završio.
Specijalnome, nakaradnom i sakatom pacijentu zvanom Bosna i Hercegovina ne mogu pomoći stranci, niti visoki niti posebno-specijalni predstavnici ili izaslanici. Mogu joj pomoći njezini građani tako što će s pozicija moći rastjerati jednom zasvagda politike i političare koji 30 godina, poput vampira, piju im krv i uspiju ih svake četiri godine uvjeriti da to čine za dobro naroda i za “svete” nacionalne interese bh. plemenskih zajednica. Tada će tek BiH postati i lijepa, smislena, uređena i demokratski ustrojena država.
Sad je čak i s pojačanom, ali šepavom medijacijom međunarodne zajednice, u samrtnom stanju sakate i nakaradne države. (Piše: Franjo NINIĆ)