Kad su nacisti na sudu 1933. godine rekli da su Jevreji krivi za paljenje Rajhstaga, njihov advokat je rekao: Nisu krivi Jevreji, već biciklisti! A, na upit sudije kakve veze imaju biciklisti, advokat je upitao sudiju: A kakve veze imaju Jevreji!
Logično isti dijalog je sa, od Grada Tuzle ovlaštenim, upraviteljem zgrada u tuzlanskom naselju Sjenjak vodio sveprisutni Salko Hatičić- Gandi, sin rahmetli Huse Hatičića –Gandija, pa je logično i da se Salkin sin Ismar odaziva na nadimak Gandi. Ovaj najmlađi Gandi ima mali dućan koji nosi ime, naravno, “Gandi“. Prava dinastija!
Helem, nadležni, od Grada ovlašteni upravitelj te stambene zgrade, na čijem se čeonom dijelu nalazi i „Gandi“, negdje između dva ulaza u stanove, došao je da im kaže da je on nova šikucija. To jest, koji stanarima naplaćuje održavanje ulaza i liftova. Kad je rekao da „Gandi“ svakog mjeseca treba da plaća 19,5 maraka kao da je korisnik ulaza i lifta, stariji Gandi je rekao da želi platiti ulaz u zgradi preko puta! Predstavnik upravitelja se iznenadio pa upitao: Zašto preko puta, kad sa tamošnjim ulazom nemate nikakve veze?A Gandi mu je odgovorio: A kakve veze imam sa ovim ulazom?
Zbog vrijeđanja inteligencije građana na način da se naplaćuje i ono čega nema, da se obračunava sa građanima kao šikucija, kako su poreznike nazivali za vrijeme Austro-ugarske vladavine, specijalizirale su se gradske vlasti i njene službe i javna preduzeća.
U školi djecu uče da je kalorija mjera za temperaturu, pa i za toplotnu energiju koju plaćamo Centralnom grijanju. Međutim, mimo zdrave pameti i logike, rečeno JKP za isporučenu energiju naplaćuje po kvadraturi stana, ustanove, škole, fabrike i svakog drugog prostora priključenog na centralno grijanje! I da bude još veća glupost, naplaćuje se i kubikaža prostora, zavisno od visine stropa, pa imate kubik kao mjeru grijanja! Kalorimetar je za Centralno grijanje pogubniji od korone. Tu vagu za tačno mjerenje neće naročito drugovi koji su 49 posto Centralnog grijanja kupili za bezvrijedne papire. Sud u Tuzli nikad nije objavio imena tih akcionara. A šumovlakom, ispod žita je ostvarena ta pljačka narodne imovine. U tom grmu je i zec koji ostvaruje dobit. Da li će sa 49 posto sudjelovati u budućim investicijama Centralnog grijanja. Da li će ikad biti rasprava u Gradskom vijeću o poslovanju tog poduzeća?
U „Vodovodu i kanalizaciji“, su izračunali da svaki Tuzlak dnevno troši 190 litara vode ili za pedeset litara više od jednog Evropljanina. Budimo iskreni, lična nam higijena, ipak, nije na evropskom nivou. Mi vodu plaćamo ne na osnovu potrošenih litara, već po članovima domaćinstva. Oni koji imaju vodomjere, plaćaju mnogo manje. Gdje se krije razlika. Morali bi nam dioničari reći!
Vagu za tačno mjerenje nema ni „Komunalac“. I za njega je mjera za količinu odvezenog smeća, ne kilogram ili tona, već površina! Tako, primjerice, 700 kvadrata visoko-obrazovna ustanova „Empirica“u Tuzli mjesečno plaća 230 maraka a da dnevno ima smeća koje stane u malu kancelarijsku plastičnu kanticu! Čak, plaćali su i za dva mjeseca kad zbog korone nisu ni radili! Za isti prostor „Empirica“ u Brčkom plaća 23 marke! Tamo se naplaćuje po količini odvezenog smeća.
Logično, najveće smeće je u velikim prostorima gradske uprave. Mjerimo li po površini ili po kilogramima? Svejedno!
Voda, smeće, kanalizacija, zajedničke prostorije i druge sitnice za najveći broj ljudi život znače. Stariji ljudi, penzioneri, znaju za čaršijski red i prvi staju u red za plaćanje komunalija. To je za njih najveći trošak, često i na uštrb lijekova. Zato, nehumano je i ničim opravdano, greške javne uprave, kao što su pljačka dva gradska resursa data na bogaćenje povlaštenih, mora biti na dnevnom redu odgovorne lokalne vlasti. Nadajmo se da će to biti novoizabrana. (E.A.)
Frizirani završni računi Javnih poduzeća su zlatna koka Merkatora. Zbog nevjerojatne razlike u cijeni MWh toplinske energije koju plaća Centralno grijanje Termoelektrani i četiri puta skuplje prodajne cijene koju placaju gradani Tuzle svake godine dobit je u prosjeku 7-8 miliona KM. Kad se to pomnozi sa 20 godina to je minimum 100 miliona KM za koje 49% manjinskih dionicara niko ne pita.
Gdje ove pare odlaze pitanje je za istražne organe.