Na refrendumski dan o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, dakle, 1. marta 1992. godine, potpukovnik Hazim Šadić je u civilnom odijelu, s kravatom iznad bijele košulje, izašao da svojim glasom kaže da ne želi biti dio nacional-socijalističke Srbije Slobodana Miloševića.
Bio je to rijedak primjer visokog oficira JNA da javno i s ponosom iskaže svoj ljudski i bosansko-hercegovački patriotizam. U antifašističkoj borbi za odbranu domovine, potpukovnik Šadić je bio u prvim redovima, komandant Okružnog štaba odbrane Tuzla, potom komandant 2. korpusa koji je bio, u ljudstvu i oružju, 50 posto snage Armije naše države: Linija fronta 2. korpusa je od Tešnja do Teočaka, bila je duža od 700 kilometara. Pod komandom brigadnog generala Hazima Šadića nije se dogodio nijedan ratni zločin. Pod njegovom komandom je bilo više od 20 posto nebošnjaka. Prvi „Zlatni ljiljani“ 2. korpusa su Aco Stanković i Marijan Balta. U sastavu 2.korpusa su bile i dvije brigade HVO – 106. u Brčkom i 115. HVO brigada „Zrinski“ u Tuzli.
Svo vrijeme pod komandom Šadića su izvršavale sve što je podrazumijevao sistem rukovođenja i komandovanja. Zaštićena UN zona Srebrenice je 1993. i 1994. godine bila u težoj situaciji nego 1995. godine. Nije pala u ruke zločinačkih hordi srbijanskog generala Ratka Mladića. Jer, Šadić je u žestokom razgovoru generala Moriona natjerao da ode u Srebrenicu.
Zbog nemogućnosti ulaska u Sarajevo, 2. korpus je bio mjesto odakle je izveštavala Kristijan Amanpur – zvijezda moćnog CNN-a i šef vijesti Džim Klensi, pa Džeki Šimanski, Arnold Van Linden sa SKAJ-njusa, Laura Zilber iz The Ecomommista, najuticajnijih novina među poslovnim svijetom, ZDF, AP, Rojters, Roy Gutman, dobitnik Pulicerove nagrade za knjigu „Svjedok genocida“ o logoru Omarska…Iz 2.korpusa je u svijet išla slika o multietničkoj vojsci koja se bori protiv fašističke agresije, koja se bori za multietničko društvo i kulturu, za evropske vrijednosti.A onda je…
Onda je došao Fićo, kako su od milja zvali Fikreta Muslimovića, potpukovnika KOS-a čiji je jedini vojnički „uspjeh“ u borbi za Bosnu i Hercegovinu bio što je uhapsio Avdu Hebiba i oteo kamion oružja koje je Hebib trebao da preda za odbranu BiH. Muslimović u 2.korpusu nije mogao da shvati da je jedina politička stranka ODBRANA BOSNE I HERCEGOVINE! I da u tu stranku mogu ući svi oni koji vole svoju domovinu. Muslimović, ali i još neki sebi važni i domovini nevažni, vrše ogroman pritisak na generala Šadića da postane aktivni član SDA uz istovremenu islamizaciju 2. korpusa, što se poodudaralo sa trenutnom mogućom opcijom: Bosna cijela iz tri dijela!
Najjačem i najbrojnijem korpusu se uskraćuje logistička podrška iz Visokog. Vojnici hodaju u ispucalim uniformama ili nose civilna odijela. Šadiću se, podlo, bez ikakve logike, nudi mjesto vojnog atašea BiH u Turskoj. Cijela komanda 2. korpusa je znala da se na taj način želi smijeniti najbolji komandant ODBRANE BOSNE I HERCEGOVINE dovesti neko kome je i komandovanje bataljonom prevelik zadatak, ali koji s lakoćom obavlja svaki zadatak politike koja nema ni znanja ni vizije uspješne borbe protiv agresora. Tad započinje pad Korpusa u svakom pogledu. Pa novi je komandant izgubio više vojnika u postrojavanju nego li Šadić u oslobodilačkim akcijama! Počinje pad u svakom pogledu.
Vijest o smrti najvećeg komandanta, o najvećem generalu, o čovjeku koji je oplakao svakog svog poginulog vojnika, vijest o komandantu kojeg smo voljeli i poštovali, dočekana je sa suzama u očima. U dom supruge Fatime i kćerki Elvire i Sanele, braće i mnogobrojne rodbine i prijatelja, bol i nevjerica. Prijatelji generala, Nusret, Ismet i Profesor, pribraniji su i misle kako svog generala ispratiti na vječni počinak. Lokalni i državni mediji konstatuju vijest o smrti i sahrani generala. O njegovom mjestu u istoriji odbrane naroda i države ništa ne saopštavaju, ne komentarišu, ne zovu sagovornike iz njegovog vojničkog okruženja, nemaju nikakav kontakt sa saborcima. Sve je praznina. Duboki mrak!
Sutradan tri generalova drugara imaju razgovore sa gradonačelnikom i kantonalnim premijerom, od kojih imaju mučninu u stomaku.Održala se i komemoracija uz nekolicinu generala među kojima je bio i „junak“ Fićo, bez stida i obraza.
A šta je sa njima? Šta je sa članovima Predsjedništva, Komšićem i Džaferovićem, šta je sa premijerom, predsjednikom parlamenta, šta je sa organizacionim odborom za sahranu? Zašto u Tuzlu ili Čelić niko od njih nije došao? Zar ih nije sramota kako su se ponijeli prema čovjeku bez čijeg korpusa vojnika bi bili i niko i ništa? Samo žrtve ili stanovnici Miloševićevih logora! Ako su zaboravili ko je bio general Šadić neka vide šta je čestiti Husein ef.Kavazović, nekad generalov vojnik s puškom u ruci, a danas Reis-ul-ulema Islamske zajednice, rekao u govoru, nako što je klanjano dženaza namaz, o svom komandantu:
-Mi koji smo imali priliku poznavati ovog čovjeka, znamo ga kao autentičnog Bošnjaka, Bosanca i Hercegovca, tihog čovjeka, ali čovjeka od djela, kakvi su inače, mogu slobodno kazati, Majevičani i Posavci. General Šadić nas je zadužio, ostavio nam je u amanet, on i njegovi borci, njegovi komandanti, ovu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ostavili su nam slobodu, ostavili su nam državu. Je li to malo? Ne! To je sve što se moglo ostaviti generacijama koje će doći poslije nas“.
Državnici koji ne poštuju one koji su stvarali državu, ne zaslužuju da budu ono što jesu. Država i narod su vječni, a njeni činovnici nisu.
Generale, oprosti im! Ne znaju šta rade! (Piše: Ekrem AVDIĆ)
Znaš ti nas.!