Uskoro iz štampe izlazi knjiga ‘Srpski nacizam’ autora Ekrema Avdića, novinara i političkog analitičara.
(Prof. dr. Senadin Lavić – Foto: Internet)
Jedan od recenzenata knjige je prof. dr. Senadin Lavić, redovni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Prenosimo u cijelosti njegovu recenziju rukopisa ‘Srpski nacizam’:
Na ovome mjestu iznosim svoje vlastite stavove kao rezultat slobodnog i racionalnog
odnosa prema pročitanom sadržaju.
Autor je vrlo odgovorno i odvažno uzeo problem srpskog nacizma za fokus svoga istraživanja, poklanjajući mu zasluženu pažnju jer je duh vremena doveo do dezavuiranja mnogobrojnih procesa i događanja koji su do sada bili nedostižni u istraživačkom postupku. Povijesno-politički uslovi su sazreli i teško pitanje o srpskom nacizmu postaje uočljivo kao društvena činjenica i može se definirati ozbiljnim znanstveno-istraživačkim pristupom. Ekrem Avdić je preuzeo na sebe ovaj složeni i zahtjevni zadatak suočavanja sa
strukturom i praksom srpskog nacizam koji je u svome osnovu seljačkog, ruralnog porijekla. Društvena struktura srpskog nacizma oblikovana je u zaostalom masovnom ruralnom ambijentu s primjesama svetosavlja i osvete svemu “turskom”. Srpski masovni ruralni duh ne zna šta su kulturne vrijednosti i zato ruši sve što na bilo koji način predstavlja Drugoga – njegovu bogomolju i greblje, kuću, biblioteku, muzej, most.
Od početka 19. stoljeća Srblji su već otpočeli istrebljivačke procese prema muslimanskom stanovništvu što se nastavilo u 20. stoljeću kao prepoznatljiva ideologija antimuslimanstva i antibosanstva koja je sebi postavila cilj uništenja Bosne i njezinog naroda. Od 1878. godine srpski je nacionalizam morao konstruirati poželjnu sliku povijesti, prilagoditi je interesima srpstva, napustiti znanstvenu objektivnost i stvoriti
opasne mitove koji će “održavati” srpsku povijesnu izuzetnost bez obzira na pet stoljeća
Osmanske vlasti nad Srbljem.
U srpskom mitotvoračkom arsenalu raspoznaju se gradivni elementi. To su prije svega: Načertanije (1844), Crkva Srbije koja tek od 1920. preuzima neke eparhije u Bosni, sveštenici pravoslavlja, laž i krivotvorine, jugoslavenstvo kao prikriveno srpstvo, Velika Srbija, svesrpstvo, velikosrpstvo i velikosrbijanstvo, njegoševska naracija i Kosovski mit, andrićevsko pričanje “o našima i Turcima”, Memorandum SANU I i II, “srpski svet”. Srpski nacizam je obuzet nenormalnom idejom o obnovi Dušanovog carstava koje srpska
pobješnjela uobrazilja smatra srpskim carstvom i zahtijeva njegovo novo uspostavljanje u aktualnom vremenu. Za taj cilj dozvoljeno je uraditi sve moguće zločine nad Drugima.
Avdić jasno razlikuje narod od političke oligarhije koja vlada državom i tu distinkciju dosljedno sprovodi kroz rukopis knjige. Na taj način se oslobađa svakog mogućeg prizemnog prigovora o lijepljenu etikete cijelom jednom narodu. Oznaka “srpski nacizam” odnosi se precizno na politički režim i nosioce političke vlasti u državi koji slijede sporne ideologije i nacrte hegemonije.
U cilju potkrijepljena sadržaja oznake “srpski nacizam” Avdić je prošao povijesni i knjižni tok ideja, koncepcija, doktrina u kojima je srpski nacizam ostavio svoj izraz i jasnu sliku zla. To je doista bio veliki poduhvat koji je istraživački podrazumijevao širok obuhvat autora i djela koja tematiziraju jednu veliku srpsku nesretnu svijest i agoniju koja od 19. stoljeća stvara katastrofe narodima koji žive u susjedstvu sa Srbljem.
Stoga, na kraju ove recenzije, čestitam autoru, gospodinu Ekremu Avdiću, na ovome vrijednom pothvatu dezavuiranja srpskog nacizma i svesrdno preporučujem da se ovaj rukopis i štampa i objavi za širi krug zainteresiranih akademskih djelatnika i drugih kulturnih poslenika kojima ovi uvidi pomažu u boljem razumijevanju društveno-povijesne bosanske zbilje pod trajućom hegemonijom i agresivnom nacionalizmom velikosrpstva.
S poštovanjem,
Senadin Lavić
Ciji fasizam poravna Jablanicu ?