Dosije Tužilaštvo TK: Smrad “čađave mehane” i “novindžiluka”

Čini mi se da ima jedan stih, prije pet godina zamaklog be-ha pjesnika Duška Trifunovića koji glasi: “Haos, i mir kao haosova majka!”. To bi bio i najkraći opis stanja u tuzlanskom  tužilaštvu kojim je više od godinu dana online upravljala glavna tužibaba, Tomislav Ljubić.

Riječ je o iskusnom pravosudnom djelatniku kojem je pečat povjerenja dao već zaboravljeni Dario Kordić, predsjednik HDZ BiH, s kojim je postao ministar pravde u tadašnjem Tuzlansko-podrinjskom okrugu. Bio je Tomo i ombudsmen i odvjetnik i, konačno, glavni tužitelj Tužilaštva Tuzlanskog kantona. No, to mu nije bila prepreka da bivšim kolegama izdaje poslovni prostor unatoč što je to bilo u sukobu interesa, pa je uslijedila i kazna od Stegovnog ureda Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća.

Dobri odnosi Ljubića sa odabranim medijima, davali su sliku uspješnog rada. Kao, primjerice, kad 62 aktera u „aferi Lijanović“, budu podijeljeni na 62 optužnice! Lažni sjaj, prava Potemkinova sela, rasli su u medijskom prostoru.

Tandem snova

Tandem snova, Ljubić – Ćazim Serhatlić je na sva zvona oglasio kako je učinjen pravi tužilački podvig u slučaju „Tuzla-kvarca“. Ta je privatna firma optužena za tešku krađu, vlasnik Smail Velagić je bio u pritvoru i slučaj je završen oslobađajućom presudom i za vlasnika i za firmu. Balkanska istraživačka mreža se bavila tim skandaloznim postupkom Tužilaštva, a Velagić je Ljubića optužio kao glavnog krivca i prijavio ga Stegovnom uredu VST. U ovom slučaju se pokazalo da Ljubić nije pravio razliku između obligacije i krivičnog djela čime je pomjerio granice propasti pravosudnog sistema. Kako je slučaj završen tek prije deset mjeseci, bilo bi dobro da Ljubić odgovori: Koliko je sredstava iz budžeta dato za namirenje štete nanesene „Tuzla-kvarcu“?

Štetočinsku, umjesto zaštitne uloge, tandem snova pokazao je u još jednoj priči iz Potemkinovih sela koju je, i ovoga puta, Federalna televizija, ovlaštena da slaže, dezinformira i obmanjuje, pokazala kao epizodu tv-sapunice. U glavnoj ulozi, postupka koji je u toku, je Pramod Mital, član porodice Mital – kraljevske porodice koja vedri i oblači svjetskim tržištem čelika. Helem, u lukavačkom GIKIL-u je uhapšen Pramod Mital, sa svoja dva saradnika. Tužilac Serhatlić je utvrdio da je Pramod Mital, kao šef 49 postotnog vlasništva Mitala u toj firmi, nezakonito prisvojio 21 milion maraka. Uz saglasnost tužioca Serhatlića i šefa mu Ljubića, sud je iz pritvora pustio gospodina Pramoda. Uslov je bio da Pramod na poseban račun GIKIL-a uplati 21 milion maraka i tri miliona  maraka budžetu Federacije BiH kao garancije za puštanje iz pritvora, slavodobitno je senatu i narodu saopštio rečeni tandem. I šta se dalje zbiva?

Naravno, Pramod je sa saradnicima odmah otišao u Veliku Britaniju. Tandem je morao znati da Velika Britanija, odnosno, Engleska ne izručuje svoje građane i da se Pramod sa saradnicima neće nikad pojaviti u Lukavcu. A, i nije baš nešto lijep grad. A onih 21 milion zaleđenih maraka će biti odleđeno kad zamakne na drugi svijet Pramod Mital. Tada će njegova obitelj dobiti glavnicu i još 21 milion zatezne kamate. Iz budžeta Federacije BiH!

Politički procesi

Da Ljubić i društvo  „pomjeraju granice pravosuđa BiH na do sada neviđeni nivo“ svjedoči i stradanje policijskog službenike PU Kalesija, Mirsada Hadžića. Protiv njega su 2015. godine Tužilaštvu poslane tri anonimne prijave. Nakon tri godine, tačnije 7.11.2018. godine, na zahtjev tužioca Ćazima Serhatlića, Općinski sud u Kalesiji daje saglasnost da primijeni posebne istražne radnje kao što su prisluškivanje, snimanje i praćenje. Dakle, nakon tri godine od anonimke, započinje istraga. Nesretnom Hadžiću život postaje džehenem! Još traje!

Da dvojac Serhatlić-Ljubić pokazuje znake moralne i stručne erozije jesu i dvije istrage politički motivirane. Krajem februara ove godine, Serhatlić je sa kolegom mu Daliborom Bingasom, na konferenciju za tisak, pozvali podobni novindžiluk da im saopšte da su, titulirajući ih političkim funkcijama, privedeni predsjednik Socijaldemokrata BiH, Enver Bijedić, član predsjedništva Aziz Čačković, a kao svjedoci predsjednik KO SDBiH de Edin Delić, predsjednik GO SDBiH Tuzla, Žarko Vujović… Osumnjičeni su za namještanje tendera gračaničkoj firmi Mining&Drilling za poslove šest bušotina Rudnika soli Tuzla u vrijednosti od 5,5 miliona maraka, zavjeru ,sticanje materijalne dobiti et cetera. Rečeno je novindžicima da firma ima samo jednog uposlenog i da nema nikakvog iskustva u bušenju, da nema ni odgovarajuće opreme. Sve su to radili po posebnim istražnim radnjama!

Tako nešto nezapamćeno je još iz vremena političkih procesa iz doba komunizma. Naime, tužioci su uvidom u dokumentaciju vidjeli da rečena firma na Rudniku soli radi od 2007. godine, da je kadrovski i tehnički osposobljena za te radove, da ima bankovne garancije i da je pobijedila konkurentsku firmu iz Bugarske sa 1,2 miliona maraka manjom cijenom. Svi stručni i pravni organi, organi Rudnika, resorno ministarstvo Vlade TK, stručna komisija federalnog ministarstva, svi su dali povoljne ocjene za cijeli postupak.

Mining&Drilling radi punom parom i već su završene četiri bušotine. Ipak, Serhatlić i dalje ore more. Čak je nakon svega jednog svjedoka nagovarao da kaže kako je posao loš i da ga je trebala dobiti bugarska firma koja je u dokumentaciji dala potvdru da ima iskustvo u bušenju soli u Srbiji! Serhatlić ne zna da u Srbiji nema nijednog rudnika soli! Ili se pravi lud!?

Jednom zastara, drugom ne

Serhatlić, kao šef inspekcija i prvi saradnik Jasmina Imamovića, gradonačelnika Tuzle, vodio je još jedan politički postupak protiv predsjednika SDBiH, Envera Bijedića, i sad pred Opštinskim sudom zastupa optužnicu koja je predmet sprdnje stručne javnosti. Bijedića tuži da je, kao direktor Direkcije za izgradnju, odgovoran što kasni izgradnja Stambeno-poslovne zgrade „15. maj“ jer je milion maraka, sa jedinstvenog računa, dato u plaće radnika.

U istom slučaju, po zapisniku finansijske policije kojim raspolaže Serhatlić, Jasmin Imamović je odgovoran što su dva miliona maraka iz Direkcije prebačena na izgradnju vještačkog slanog jezera u Tuzli. Slučaj „15. maj“ vodio je Ljubićev zamjenik Jezdimir Spasojević. Čim je saslušao Imamovića, federalna je dalekovidnica saopćila da je Spasojević četnik, vojni sudac i tužitelj u Bijeljini. Naravno, dalekovidnica je zaboravila saopćiti pučanstvu da je Spasojević bio svjedok optužbe  na suđenju osuđenim ratnim zločincima Karadžiću i Mladiću.

I tada Ljubić održava kolegij koji odlučuje, zamislite, o tome ima li ili nema zastare djela Jamina Imamovića! Kako skup mlohavih, u svakom pogledu, ne zna, odlučuju da pitaju tada glavnog federalnog tužioca Tihomira Jurka koji, takođe, ne gleda u zakon, baca grah i odgovara da je Imamovićev “slučaj” zastario, a Bijedićev nije! A, svaki apsolvent prava zna da zastare nema sve dok posljedice djela traju.

U „čađavoj mehani“, kako narod tepa tuzlanskom tužilaštvu, ima još zanimljivih priča. Kao što je skoro petogodišnje maltretiranje Edima Kadića, pomoćnika direktora JZU Gradske apoteke Tuzla, kojem su inspektori pregledali sve službene prostorije, stan, auto, prostorije političke stranke, uzeli laptop (ovih dana su ga na zahtjev Kadića vratili – op.red.) a da od njega još nisu uzeli nijednu izjavu!?

Tu je i sedam godina istrage benigne prijave protiv Besima Durakovića i Ahmeda Bajrića iz Gračanice…O kontaminiranju istrage od strane Ljubića za koji će krivično odgovarati u Travniku, o tome da za tužioce nema ničeg nelogičnog da privatni kamioni na državnim rudnicima rade 24 sata bez prekida i tako godinama, i drugim temama biće posebno pisano.

S obzirom da su tužitelji zaštićeni kao međedi, tuzlansko tužilaštvo je, kažu mi stručnjaci, mjesto s čijeg je servera nezakonito upadano u moju elektronsku poštu. Jedan sadržaj je poslan i  objavljen na portalu čiji je vlasnik pomoćni radnik u cirkusu. Po mojoj prijavi, slučaj vodi Tužilaštvo ZD kantona. A kako je nakon javne polemike sa autorom Serhatlić napisao tužbu, neće me iznenaditi da zaštićen neznanjem i osvetom, naredi sejmenima da me privremeno uhapse zbog rušenja ugleda njegovog tužilaštva. Ali, tu se nema šta više srušiti! (Piše: Ekrem AVDIĆ)  

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Podijeli

3 0 komentara

  1. E, tog člana porodice Mital – kraljevske porodice koja vedri i oblači svjetskim tržištem čelika dotični tužilac je optužio da je smislio plan da iskoristi ekonomski potencijal i poslovne veze gikila, firme koju je Mital pokrenuo 2004 godine – i u kojoj prema sudskom registru ima 51% pravo upravljanja (a ne 49%) – 9 godina nakon završetka rata i 2 neuspjela pokušaja vlasti da preko Inkometal, a poslije i Kemokompleksa pokrenu proizvodnju, za šta su napravili gubitak od 27 miliončića BAM. Svima jasno da je slučaj obrnut od tvrdnji tužioca.
    I ko bi normalan sjedio ovdje da mu takvi presuđuju montiranim optužnicama koje nemaju veze s mozgom, a još manje sa zakonima u BiH kad ti isti zakoni ne vrijede podjednako za sve. Direktora Indijca hapsili zbog okoliša, danas gikil pod nelegalnom upravom radi bez problema, nikog ne hapse što nemaju okolinsku dozvolu. Pogodite ko je bio tužilac i u tom slučaju. Kakav TCMS, kakvi bakrači, predmeti se daju samo podobnim tužiocima.

  2. Taj ugled tužilaštva o kojem govore postoji samo u njihovim glavama, obični narod zna da su to moralni bogalji koji nemaju kičmu ni karakter:)

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *