Najava predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da će povodom 25. godišnjice akcije Oluja odlikovati četiri gardijske brigade i vojnu policiju HVO-a za zasluge u odbrani Hrvatske zgrozila je civiliziranu javnost u regionu.
Među onima koje bi „socijaldemokrata“ i „antifašista“ Milanović trebao odlikovati je i general Zlatan Mijo Jelić, koji je 2016. godine nakon podizanja optužnice za ratne zločine pobjegao u Hrvatsku, gdje se i danas skriva od ruke pravde.
Zlatan Mijo Jelić optužen je da je učestvovao u organiziranju i izvršenju širokog i sistematičnog napada usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva na području općine Mostar.
Zvanični dokumenti, koje je lično potpisivao Jelić, a koji su korišteni u Haškom tribunalu kao dokazni materijal protiv Prlića i drugih za udruženi zločinački poduhvat, pokazuju kakvu je strašnu ulogu na području Mostara i Hercegovine imao Milanovićev budući nosilac ordena.
Dokumenti pokazuju da je Jelić u samo tri mjeseca krajem 1993. godine potpisao dozvole za odvođenje stotina bošnjačkih logoraša na prisilan rad.
Zlatan Mijo Jelić 12. oktobra 1993. godine potpisao je odvođenje četvorice logoraša iz Heliodroma na rad, a odvedeni su od strane jedinice ATG Benko Penavić.
Jelić je 13. oktobra 1993. odobrio zahtjev načelniku Inžinjerije 2. brigade HVO-a Zoranu Štegeru za ustupanjem 10 zarobljenika iz logora Heliodrom zbog izvršenje komunalnih radova u Mostaru (čišćenje ulica, parkova, naselja, prostorija).
Istog dana Zlatan Mijo Jelić potpisuje još dva odobrenja za odvođenja logoraša na rad. Jelić je potpisao odobrenje jedinici MH Čikota za uzimanje 10 logoraša iz Heliodroma, a isti broj logoraša iz Heliodroma odvela je i 2. br. HVO PZO.
Samo dan kasnije Jelić je potpisao odobrenje jedinici ATG Benko Penavić za odvođenje 15 logoraša iz Heliodroma na rad, a ponovo je u odobrenju navedeno da idu na čišćenje mostarskih gradskih ulica.
Peta bojna Vojne policije HVO-a odvela je 16. novembra 1993. godine 20 logoraša iz Heliodroma na rad, a dozvolu za njihovo odvođenje ponovo je potpisao general Jelić.
Za iste poslove čišćenja gradskih ulica i parkova u Mostaru Jelić je odobrio i zahtjev MUP-u 25. novembra 1993. godine za odvođenje osam logoraša iz Heliodroma.
Odvođenje zatvorenika iz logora Heliodrom na rad nastavljeno je i 9. decembra ponovo uz odobrenje Zlatana Mije Jelića. Odvedeno je 15 logoraša, ponovo od strane ATG Benko Penavić. Dan kasnije vojna policija odvodi još 10 logoraša iz ovog zloglasnog hercegovačkog logora.
Na svakom potpisanom odobrenju stoji da logoraši odlaze na čišćenje mostarskih ulica, ali većina njih je, prema dokazima svjedoka, odvođenja na kopanje rovova za brigade HVO-a, a mnogi od njih su korišteni i kao živi štit u borbama protiv Armije RBiH.
Mnogi od njih se nažalost nisu ni vratili živi u logor.
Dakle, kao što se može vidjeti iz dokumenata, hercegovački logoraši za Jelića nisu bili ljudi nego brojke.
„Široki i sistematični napad usmjeren protiv bošnjačkog stanovništva vršen je u cilju realizacije strateških ciljeva hrvatskog naroda, i to: etničkim čišćenjem, protivpravnim lišenjem slobode muškaraca i zatvaranjem u zatvore i logore, izvođenjem muškaraca na prinudne radove na liniji fronta i u živi štit, te prisilnim progonom i premještanjem žena, djece i starih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH u periodu od maja 1993. do početka marta 1994. Godine“, navedeno je u optužnici protiv Jelića.
Sud BiH je 2019. godine, s obzirom da Jelić nije bio dostupan bh. pravosuđu, donio odluku da predmet ustupi Hrvatskoj i ta procedura još traje.
Umjesto što bjegunca od pravde odlikuje, Milanović bi trebao izvršiti pritisak na hrvatsko pravosuđe da on napokon odgovara za svoja zlodjela.(vijesti,tl)