Sasvim neozbiljno je očekivati da će, već po ko zna koju desetinu puta, skore oktobarske izborne čarolije promijeniti bilo šta ili bilo koga personalno „glavatijeg“ među stotinama oholih i bogataški zadriglih domaćih političkih glavešina. Onih što su krvopijski okupljeni oko državno-političkog i socijalno umirućeg polumejta iliti od onog što je još preteklo od naše domovine.
Jednostavno, za one političarske-hijene, koji više od četvrt vijeka upravljaju našim životima i sudbinama, ne postoji niti jedan ozbiljan razlog za to: isti ljudi, istim idejama, istim prijetećim narativom, istim tupavim medijskim agitpropovskim tiradama, sa istim lafoposvađanim pseudoetno-politpobratimima, potpuno premoćno pobjeđuju na tzv. demokratskim izborima.
I jesu nepobjedivi u svom, gotovo do perfekcije izgrađenom pobjedničkom torta-izbornom algoritmu bez presedana. Pored tihe, a sada i sasvim otvorene prijetnje „patriotskim“ sveopštim ratom, tu je oubičajeni red ultimativne etničke ugroženosti garnirane neupitnom podrškom samog „Boga Velikoga“, red odsudne odbrane vjere od svakovrsnih nevjernika, red spašavanja države-građanske-jedine-domovine-legitimno-konstitutivne i red bezuslovne promocije europskih vrijednosti „sad ili nikad“.
Naravno, ključno vezivno tkivo i nobl-otmjeni preslatki „fil“ po kraljevskoj torti su ešaloni partijskih vojnika, stotine hiljada uhljeba i članova njihovih familija planski razasutih po državnoj činovničkoj hijerarhiji, javnim preduzećima, ustanovama, agencijama, kombiniranih sa još i više klijentelističkih halki povlaštenih trgovačkih društava, (ne)vladinih organizacija… Uključujući nepregledni arhipelag koje hiljade „boračko-veteranskih“ organizacija i udruga, uglavnom pretvorenih u sopstvene suprotnosti i bijedne interesne podaničke vazale svake vlasti. I ko još zna sve koječega, pa i svemoćnog organizma opskurne „duboke države“.
I nije jasno zbog čega bi bilo ko od legalnih pobjednika izbora, izuzev onih koji su, nažalost-lahka-im-zemlja-bosanska, samo „neplaniranom“ smrću spriječeni, promijenio tu veleizdajničku matricu laži, objeda, državno-organiziranog kriminala-sve-je-po-zakonu, nepotizma, apsolutne korupcije i beskrajne strme spirale neshvatljivog obima kriminogenog bogaćenja, po eksplicitnosti ravnog kamarili ruskih oligarha. Uostalom, uvijek je isti i odgovor, „narod se pita“.
Upravo taj „narod“, ta pauperizirana, do elementarne gladi osiromašena, „ponižena i uvrijeđena“ velika većina domaćeg običnog svijeta, političkim igrama i izbornim prevarama i manipulacijama, paradoksalnom hokus-pokus zloćom je pretvorena u ključnog garanta sopstvene bijede i biološke emigrantske degradacije i krunskog promotora kontinuiteta vladanja svojih politikantskih bezdušnih krvnika i mrtvozornika državnog suvereniteta BiH.
U stvari, radi se o novokomponiranoj i tvrdo etabliranoj stvarnoj klasi članova političko-poslovnog konglomerata ekstremnih bogataša, čija je međusobna interesna isprepletenost vrlo složene multihibridne strukturiranosti, koja je potpuno ovladala „sredinom i krajevima“ svedruštvene suštine ove zemlje i, za sada, se ne vidi efikasna tzv. izborna metoda da se ovom zastrašujućem parapolitičkom Levijatanu „stane nogom za vrat“.
„Oni“, ili već šta je to, zasigurno pobjeđuju na svakim izborima, već višekratno dobro oprobanom metodom: mizerna izlaznost ispod 50%, klerikalistička bogohulna propagandistička napast, masivne izborne prevare i koja stotina hiljada interesno programiranih „robota-patriota“. I ništa više ili manje. Sve drugo su truhli „koalicijski dogovori u višem državnom interesu“.
Naravno, ne zna se kako, kada i zašto, a možda baš spočetka ovog oktobra, proradi neka teško predvidljiva, ali zasigurno postojeća, superiornost kolektivne pameti, mudrost i kuraž „sirotinje raje“, te se „progovori stomakom“, pa da se ekspresno, za početak, olovkom pobriše bulumenta, mahom lopova i kriminalaca „bijelih okovratnika“ i njihovih pobočnika, da se stave van zakona, barem zakratko. Ostalo bi mogla i „ulica“.
Ali, uvijek do sada je bilo, „što je babi milo“… Ipak, neko će i to dočekati od ovih, stvarno fizički preostalih malo preko 2.2 miliona domicilnih BH-insana. Valjda ubrzo, ili će nas još brže „đavo odnijeti“, pojedinačno i kolektivno. I svakako. (Piše: Derviš ČIČKO, društveno-politički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)