(Piše: Vedih JAHIĆ, kolumnista)
Ovih dana bilo je rasprava o visini penzija. Vlast tvrdi da su penzioneri dobili sve što zakon i budžet omogućava. Nema povećanja po volji Vlade F BiH, odnosno premijera Nikšića. Umjesto toga, biće “sadaka”, nakon izbora.
Udruzenje ‘peMzionera’ na čelu sa kameleonskim Redžom Mehićem i njegovim najblizim suradnicima, prvo je tražilo podršku (potpise) umirovljenika, najavljujući organizaciju protesta, ako ne “bune” povećanja. Nakon dobijenih potpisa, a potom razgovora s prima ministrom FBiH Nikšićem, nezamjenjivi Mehić je poručio “penzićima”: ‘Premijer Nikšić je u pravu, jer zakon ne omogućava vanredno povećanje mirovina, a u budžetu nisu predviđena sredstva’.
Premijer je u pravu, pokorno je penzionerima poručio Redžo Mehić, čovjek za sve sisteme i premijere.
Ovaj bivši oficir JNA i komunista, potom oficir Armije BiH i, naravno, SDA, a nakon toga član Stranke penzionera izabran u OV u Sarajevu. Tokom mandata postaje “nezavisni” vijećnik vladajuće struje i zahvaljujući tome biva promoviran u vrh Udruženja penzionera FBiH.
(Većina penzionera dovedena je do prosjačkog štapa – Foto: ILustracija)
“Pošlje” toga uvijek uz vlast, odnosno premijera, “brez” obzira na stranku. Njemu je bitno čuvati funkciju prvog u ‘peMzionerima’ FBiH. Jerbo, sada mu ta funkcija – pored mirovine – omogućava apanažu od tri- četiri minimalne mirovine. Zato uvijek “ljubi skute” svih premijera. ‘PeMzioneri’ i njihov status su mu je na “kraju repa”.
U ovom kratkotrajnom buntu penzionera, oglasili su se mnogi. Ali, jedan tip je zatajan. Riječ je o Dževahidu Sokiću, predsjedniku Stranke penzionera, koja je u rasulu. On je sa 216 glasova prije par mjeseci, sa preferencijalne liste, postao poslanik u “medžlisu” FBiH. Čovjek se o buntu umirovljenika nije oglasio, a inače jos nije izašao za govornicu Parlamenta. Nije jasno – da li čovjek ne zna šta treba reći ili ne smije ništa reći bez odobrenja koalicionog partnera – Konakovićevog NIP-a!?
Dok svi odgovorni i “neodgovorni” za status penzionera šute i “mute” – penzioneri umiru čekajući. Poput drame Colleen Mc Cullagh – ekranizirane u filmu ‘Ptice umiru pjevajući’.
Nerješavanje sramotnog statusa umirovljenika pričama o zakonu i budžetu je manipulacija. Nepravedne zakone treba mijenjati, projekcije budžeta treba uskladiti sa principima pravde i socijalne osjetljivosti. To ne-odgovorni nisu obećali. Umjesto toga, pomenuti tlačitelji ‘peMzionera’ širom FBiH traže glasove za nove izbore. Gledamo reprizu serije ‘Lud, zbunjen, normalan”. Penzionerima ostaje utjeha u izreci: ‘Ne crkni magarče dok trava naraste’. Ili, umrite čekajući! Penzioneri nisu svjesni da u rukama imaju opasno oružje – uskratiti im glasove na izborima ove nedjelje! (Piše: Vehid JAHIĆ, kolumnista)
————————————————————————————-
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)