Poslanici Parlamenta BiH su donijeli sramnu odluku o povećanju primanja za 247 funkcionera. Umjesto dosadašnjih oko 4.600 maraka, tim dokonim etnostranačkim feudalcima , „ajluci“ će biti uvećani za oko 600 maraka. Ubuduće će im prosjeci biti oko 5.200 KM.
To nije sve. U svoje „budjelare“ će većina uzimati apanažu za još 13 raznih „harača“ – tople obroke, paušale, odvojene živote, smještaje, posjete obiteljima, prevoze, otpremnine, regrese, ad hoc komisije, jednokratne pomoći (milostinju), jubilarne nagrade, korišćenje kola i dnevnice…
Za pomenute „harače“ na plate će inkasirati još oko 40 posto – 10,4 miliona budžetskih maraka. Uz sve to gradjani će sufinansirati hranu i piće u parlamentarnoj birtiji gdje funkcioneri jedu i piju.
Primanja bruka i sramota
Država je ozbiljna stvar, a pomenuti maniri budžetskih „gulikoža“ su daleko od državničkih, bliži su pijačarskpj logici!. Zašto?
Njihova primanja su nezaslužena i sramotna. Za pomenutu tvrdnju i argumenti. Oni su svojom koruptivnom i kriminalnom politikom, začinjenom feudalno-fašističkim procesima i odnosima, trećinu državljana doveli u opće siromaštvo. Mladi odlaze, većina starijih gladuje. Radnici u realnom sektoru protestima traže zaradjeno, što nigdje u svijetu nije slučaj. Širom svijeta radnici protestima traže povišice, a kod nas zaradjeno.
Bez obzira na takve opće tendencije, pomenuti parlamentarci sa dodacima će ubuduće imati prosječna primanja od 7.200 maraka. To je šest prosječnih plata u državi, a skoro 10 prosjeka zaposlenih u realnom sektoru. Ili, 12,5 prosječnih, a petnaestak najmanjih mirovina u F BiH, a u RS-u još za nekoliko više.
Takvih razlika u primanjima nema u Europi. U većini država EU primanja parlamentaraca su manja od dvije prosječne plate, ili tri do četiri prosječne penzije. Relativno najveće plate imaju parlamentarci Njemačke – blizu 2,5 prosjeka, potom u V. Britaniji 1,7, ali u Švedskoj, Španiji, Finskoj 1,3 prosjeka, dok na Malti imaju primanja samo 0,8 prosjeka u toj zemlji. U svim pomenutim i drugim državama EU nije trećina gradjana u općem siromaštvu, a njihovi parlamentarci – u odnosu na prosjeke tih zemalja – imaju višestruko manja primanja.
Naši funkcioneri su relativno i apsolutno bolje plaćeni od kolega u regionu. Premijerka Srbije ima skoro duplo manju platu od našeg prima ministra, a parlamentarci u svim okolnim državama imaju manje „ajluke“ od naših. Čak i od Hrvatske koja ima duplo veći GDP od BiH.
Od obilja sličnih parametara pomenućemo još činjenicu da u zemljama EU za plate javnih uprava i parlamentaraca troši se pet do sedam posto GDP-a, a u BiH za iste namjene ide oko 14 posto. Znači, u svim finansijskim parametrima naši parlamentarci i javna uprava su superiorni u odnosu na EU, ali su po učincima u rješavanju aktuelnih društvenih problema, apsolutno inferiorni.
Zato je BiH po skoro svim egzistencijalnim i sociološtko-političkih parametara „u suterenu“ ili na „kraju repa“. A sve zbog neodgovorne vlasti i plemenskih poglavica, te njihovih satrapa, jer oni diktiraju odnose i procese koji idu u prilog samo njima i na štetu većine gradjana. Feudalne vođe etnonacionalističkih stranaka i njihovi najbliži suradnici po pravilu tvrde da su plate funkcionera neopravdano visoke, ali da su za to „krivi zakoni“.
Ko je i kako glasao
Za posljednji slučaj pljačke budžeta i gradjana glasali su: Dragan Čović, Marina Pendeš i Zdenko Ćosić (HDZ), Nikola Špirić, Sredoje Nović, Radovan Kovačević i Snježana Novaković – Bursać. Oni su jasno poručili šta misle o budžetu i gradjanima.
„Kameleonska“ svojstva pokazali su: Ilija Cvitanović HDZ 1990, Džemal Smajić ( S BiH) i Kemal Ademović (NiP). Oni su bili zvanično suzdržani, ali su pokazali neodgovornost, jer su takvim stavom omogućili novu pljačku javnih sredstava.
Glasom protiv, imali su mogućnost spriječiti odluku. Jer, da su se pridružili Šefiku Džaferoviću i Safetu Softiću (SDA, Zlatku Miletiću (ZNG) i Želimiru Neškoviću (SDS), sa stanovišta logike, najnovije pijačarske pljačke budžeta ne bi bilo.
S obzirom na logiku funkcioniranja vlastodržačkog kartela, gdje rukovodstva stranaka izdaju direktive podređenim, vjerovati je da i novi „bošnjački“ supstrat u „kartelu“ (trojka, petica, šestica) sa naklonošću gleda na povećanje „ajluka“. Zato je teško vjerovati njihovim vođama da će se rado odreći povećanja u korist ugroženih. Da su imali empatije prema toj kategoriji, mogli su spriječiti ovu sramnu odluku, ali nisu!
Šta činiti? BH zakonodavstvo je konfuzno i ambivalentno, puno aporija, pa ga vlastodržačke nacimafije tumače i policijom će ih braniti u cilju vlastitih feudalnih povlastica. Tako će i najnovije pljačke budžeta u interesu funkcionera pokušavati braniti manipulativnim tumačenjima i svojim interpretacijama legaliteta, legitimiteta i drugih manupulativnih poruka.
Pobuna najsvetije pravo naroda
U feudalnoj BH legislativi teško je naći uporište za akciju sirotinje. Medjutim, u Dejtonskom Ustavu BiH ugradjene su rezolucije i deklaracije internacionalnih struktura i one imaju supremaciju nad našem zakonodavstvu. U Univerzalnoj deklaraciji UN od 1973. godine, koja je sastavni dio Ustava, član 35. piše: „Kada vlada krši prava naroda pobuna je za narod i svaki dio tog naroda najsvetije pravo i najneophodnija obaveza“.
Prema tome građani rješenje je pobuna protiv pljačkaša, gulikoža, feudalaca i nacionalističkih mafija koji se bogate i pljačkaju većinu. Plate su samo jedan detalj. Drugih zlih namjera je bilo i dosad mnoštvo – sloboda za kriminal i korupciju vlastodržaca, nepotizam, kupovina diploma, nezakonita potrošnja budžeta, pribavljanja stanova, kradja u javnim nabavkama, u procesu privatizacije…
Sve dok mirno posmatramo zla će se širiti. Pobuna gradjani, samo ona može spriječiti nezajažljivu i povarenu vlastodržačku mafiju. Naravno, mirna pobuna na ulici, protiv „čaušeskizma“! Nužna su nam europska politička rješenja protiv kojih se bore BH oligarhije. (Piše: Vehid JAHIĆ, kolumnist)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)