(Piše: Đuro Kozar, novinar iz Sarajeva)
Proveo sam mladost u Kreki, vezan sam za park i spomenik Husinskom rudaru, mnogo puta sam 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća bio na prostoru kod bivšeg Radničkog doma “Moša Pijade” (danas BKC) i zbog toga sam iskreno obradovan viješću da su 4. avgusta o.g. počeli radi na sanaciji i uređenju ovog kompleksa. Doista, bilo je kranje vrijeme za ove radove, budući da je cijeli park već dugo zapušten i da je tako oronuo odudarao od monumentalnosti spomenika.
Čak ni 21. decembra, za Dan rudara BiH, ovaj park nije uređivan. Kao da se više pažnje posvećivalo rudarskom spomeniku na Husinu. Od 1954. do 1992. kad je djelovao Radnički dom, i park je lijepo izgledao, jer se podrazumijevalo da su dom i park jedna cjelina.
Jedino su članovi Udruženja građane Kreke svake godine, svoje tradicionalne susrete (47 ih je bilo do sada) počeli odavanjem počasti i polaganjem vijenaca i cvijeća kod spomenika Husinskom rudaru. I ništa ih nije spriječilo u tome: ni visok snijeg, oluja, mraz i izrazito niske temperature. Istim povodom ovo udruženje odavalo je poćast i na Spomen obilježju žrtvama fašizma u centru Kreke.
Autor spomenika Husinski rudar u Kreki je akademski kipar Ivan Sabolić (1921. – 1986.) jedan od najvećih hrvatskih umjetnika poslije Drugog svjetskog rata. Zanimljivo, ima isto ime i prezime kao aktuelani veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovine.
Vajar Sabolić bio je redovni profesor i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1975. godine voditelj Majstorske radionice.
Po Sabolićevom projektu Husinski rudar je monumentalna skulptura koja je postavljena na stepenasti betonski postament i obložen je crnim pločama od jablaničkog granita. Skulptura je izvedena od patinaste bronze. Dimenzije donjeg dijela postamenta su 644 x 448 x 120 cm, gornjeg 230 x 195 x 55 cm, a visina spomenika oko 8,60
Spomenik je bio završen 1955. godine, a vajara je platio i radove na spomeniku i parku finansirao Rudnik lignita Kreka koji je izgradio i pomenuti radnički dom. Vjerujem da bi Rudnik rado snosio troškove sanacije parka da je u mogućnosti. Sada to finansira Grad Tuzla.
Vajar Sabolić je ostvario niz odličnih, realističkih ili metaforičkih rješenja, od kojih su neki (poput “Spomen-područja Bubanj” u Nišu, 1964.) diktirali i složeno preoblikovanje krajolika, dok su drugi (fontana “Šest tvornica” u Belišću, 1977.) prostorno i ambijentalno definirali čitave trgove.
Vezani članak
U RADNIČKI DOM NA PJEVAČE!
Posebno područje Sabolićevog djelovanja je spomenička plastika. Rijetko je koji autor u Hrvatskoj imao toliko realiziranih portretnih bisti, složenih spomeničkih rješenja, memorijala, spomen-područja i funkcionalno-estetskih objekata: od prvoga, partizanskog spomenika na Ugljanu (1949.) do zadnjih rješenja, bisti Tita, Cesarića i Augustinčića.
Dok pišem ove redove sjećam se da sam 60-tih godina iz Biblioteka koja je bila u sklopu Radničkog doma “Maše Pijade” posuđivao knjige za čitanje. Bibliotekar je bio naš susjed iz Kreke poznat kao Gile (Dragiša Petrovnijević – op.tl). Kad bi smo preuzeli knjige moji drugovi Miro, Slavko, Tomo, Cico i ja sjeli bismo na klupu kod Husinskog rudara i prelistavali stranice koje ćemo čitati kod kuće.
Divili smo se Bronzanom rudaru, iako tada nismo znali ni ko je autor tog ujetničkgo djela, ni kad je postavljen. Ponekad smo polemisali o tome koliko je spomenik visok i uvijek bili sretni što se poginulim komoratima odaje počst i na takav spomenički način podsjeća na Husinsku bunu i hrabrost rudara Kreke. (Piše: Đuro KOZAR, novinar iz Sarajeva)
Poštovani g. Kozar
divan i poučan tekst prepun korisnih informacija do kojih je ponekad veoma teško doći kada su u pitanju autori umjetničkih ostvarenja. Da slučajno u svojoj arhivi nemate podatak ko je projektan Radničkog doma “Moja Pijade”
Srdačan pozdrav