Dnevnik: Dr Alen Kapidžić, kandidat za gradonačelnika Tuzle?

Vjerovatno je dr Alen Kapidžić, upravo ono traženo i željeno ključno kadrovsko osvježenje i pozitivni novoliderski iskorak ka početku krucijalne SDP-unutarstranačke reorganizacije, ideološkog revitaliziranja, personalne generacijske smjene i omogućavanja promoviranja nekih novih lica, ideja i energije novogeneracijske propulzivnosti i dinamike modernog političkog promišljanja u okvirima realiteta nove partijske prakse.

Taj „pečeni i vareni“ SDP-ovac srednje generacije, kao više nego validan potencijalni kandidat za gradonačelnika Tuzle na nadolazećim prijevremenim izborima, jeste adekvatan kadrovski odgovor na više nego „ocvalu“ i, očigledno, učmalu, davno prevaziđenu i predominantno štetnu J. Imamovićevu besmislenost i jalovost čvrstorukaški osione „mesijanske (ne)pogrešivosti“.

Takođe, evidentna višegodišnje kontinuirana, a poprilično deideologizirajuće depresivna, organizacijska i rezultatsko izborna degradacija tuzlanskog SDP-a, zasigurno jeste prijeteći fatalna po ovu domaću uzdanicu i kičmu i generalno socijaldemokracije u BiH. Njena postratna okamenjena i anahrona kadrovska strukturiranost, presudno je idolatrijski oslonjena na potpuno nekritički izgrađeni kult ličnosti tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića i njegovu autarhičnu narcisoidnu osobnost „nedodirljivosti“ nekog srednjevjekovnog azijatskog feudalca-spomenika.

Pored toga, dugotrajna politički neprikosnovena apsolutistička vlast lokalnog „hazjajina podno Ilinčice“, posljedično je rezultirala endemično ogromnom ličnom moći nad javnim novcem, ljudima, stvarima i cjelovitošću društvenih i razvojnih procesa sveukupnosti urbanog entiteta Tuzle. Paralelno je ustrojen klasičan paramafijaški interesno isprepleteni klan lobistički uvezanih pojedinaca i desetina raznoraznih organizacija i udruženja, rastrošnom „alajbegova-slama“ logikom, naslonjenih na budžetsku i svu drugu imovinu Grada, njegovih javnih preduzeća/ustanova.

Etablirana ekstremna politička i svaka druga razorna korupcionaška monstruznost, unazad gotovo dvije dekade, imala je potpuno devastirajuće posljedice, kako one ekonomsko-razvojne, tako i one formalno političke. I uvijek se do sada, a i sada, „opravdanje“ nalazilo u sferi svetačke nedodirljivosti naslijeđenih postignuća multikulturalnosti i alibija tradicionalne međuetničke „tolerancije“ i zajedničkog života ljudi našeg kraja. Politički vulgarno svedenih na „dar“ kontinuiteta monopartijske vlasti postkomunističkih socijaldemokrata.

Aktuelni, i još „nedopečeni vrući izborni kolač“, bjelodano govori o vrlo radikalnom rezultatskom slomu, kako Kantonalnog, tako i Gradskog SDP-a, koji, i pored mizernog glasačkog odziva, dopiru i do 40-postotnog komparativnog gubitka povjerenje u ono što nude, a ponajprije, rade socijaldemokratski prvaci i njihovi pobočnici.

Tuzlanski „politički svemirac“ J. Imamović je svojim kandidiranjem na Parlamentarnoj BH-listi, „poželio da uredi i državu na primjeru Tuzle“, pa je, uglavnom, prošao „k'o bos po trnju“. Njegovi Tuzlaci su mu se na toj premudroj ideji zahvalili najmanje dva i po puta manjom podrškom, nego što je to bilo uobičajeno do sada: bijednih cca 7.500 „glasačkih ručica“. I to je najmanji problem.

U stvari, politički Tuzlaci su svojom beskrajno dugom nedvosmislenom podrškom i nekritičkom izbornom lojalnošću svojim „drugovima-gospodi-socijaldemokratima“, vezali i sopstvenu urbanu, i svaku drugu razvojnu budućnost za njihovu stranačku, primarno za dugoročni svedruštveni projekat „jasmin-imamović“.

Konačno i definitivno taj „projekat“ se rapidno i dobrano nekontrolirano urušava pred našim očima, u svom ukupnom političkom i ekonomsko-razvojnom obimu štetnosti i zloće, iznova, i po ko zna koji puta, dokazujući banalnost i predvidivu trivijalnost ishoda svake i svačije dugotrajne autoritativne vlasti, koja neizbježno kvari ljude, uništava sudbine i dugoročno unazađuje društveno-političke zajednice.

Naša Tuzla, koju ponajviše volimo, i kakva god bila, upravo je pred vratima kolektivne samospoznaje upravo o takvom fenomenu rasula. Ne ponovilo se. (Piše: Derviš ČIČKO, društveno-politički analitičar)