(Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitičlki analitičar)
Povodom najveće politilčke krize u Bosni i Hercegovini iz Vijeća sigurnosti UN-a, Evropske komisije EU-a i nekih drugih međunarodnih organizacija poručuju da političari zu BiH trebaju razgovarati i postići konsensus. To je dobar prijedlog, ali kako ga realizirati? Ili, o čemu i kako razgovarati s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom kad on ruši državu? I ne samo to, nego se protivi i ulasku BiH u Evropsku uniju?
Nema nikakvog smisle razgovarati s Dodikom kad on insisitra na tome da se nijedan zakon ili druga odluka u Zastupničkom ili Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH ne može donijeti bez saglasnosti Narodne skupštine RS-a. To de fakto znači znači prenošenje odlučivanja u entitetsku skupštinu, a parlament Federacije BiH u tom slučaju pada u drugi, a državni Parlament u treći plan. Izgleda da ne bi imali potrebe ni da zasjedaju dok im se iz Narodne skupštne RS-a ne da odobrenje!?
Izlišan je dijalog s Miloradom Dodikom kad on podstiče istu Narodnu skupštinu RS-a (u kojoj SNSD ima većinu) da prekorači svoje ovlasti i donosi zakone koji su u državnoj nadležnosti tj. Parlamenta BiH. Nije mu dovoljna entitetska autonomija koju po Dejtonskom sporazumu ima, nego teži tome da entitet bude iznad države. U praksi to je državni udar, premda Dodik uzaladno tvrdi da države nema, pa ni udara na nju. Države BiH ima i biće je.
Predsjednik RS insistira na tome da se entiteti, bez utjecaja državnih organa ili predstavnika međunarodne zajednice, dogovaraju o budućnosti Bosne i Hercegovine, ali to u Sarajevu odbijaju. Jer, Dodik bi htio da epilog bude BiH kao “državna zajednica” sa malim nedležnostima “zajedničkih organa”, što u krajnjem znači da države ne bi ni bilo. A BiH je međunarodno priznata država i članica UN-a.
U odbrani autonomije RS-a njeni funkcioneri često ističu da ne žele Bosnu i Hercedgovinu kao unitarnu državu kakvu, smatraju oni, hoće bošnjačka politička elita. To nije tačno. Sarajevo želi funkcionanu državu u kojoj će bez opstrukcija raditi državni organi, a ostaje autonomija entiteta u okviru njihovih ustava. No, kad se ruši država onda se pronalaze razni “argumenti” kojih zapravo nema,
Kako razgovarati s Dodikom kad je u martu o.g. potpisao ukaze o proglašenju zakona koji onemogućuju rad institucija BiH na teritoriji RS-a?
Rekao je da četiri zakona (Sud BiH, Tužiteljstvo BiH , SIPA i VSTV) , koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske, vraćaju subjektivitet i ustavnu nadležnost RS-a u uvjetima ugrožavanja ustavne nadležnosti tog entiteta, koje je trajalo gotovo 25 godina.
Potpuno je netačno da je Republika Srpska nečim ugrožena, ili da joj prijeti ukidanje, ali je isitna da je Dodik, zbog svoje bahatosti, dospio na potjernicu Suda BiH. Prisvojio je entitet kao svoj štit da se zaštiti od državnin zakona i pravosuđa. Tipično je to za autokratu koji je sebe poistovijetio s funkcijom koju vrši, a nije raspisana kolektivna, nego tri pojedinačne potjernice – osim za Dodika i protiv Nenad Stevandića i Radovana Viškovića.
Dodik je izjavio: “Evropski put je štetan za Republiku Srpsku. On joj oduzima institucionalne kapacitete i ovlasti”. To nije tačno, ali jeste ono da EU ne pregovara s entitetima, nego s državom i njenim predstavnicima.
Podsjetiću da je nastavak i ubrzanje procesa evropskih integracija bio i temelj Sporazuma o koaliranju kojeg su nakon izbora 2022. godine sklopiti Dodikov SNSD, HDZ BiH i Trojka koju čine SDP BiH, Narod i pravda i Naša stranka. I kad su Dodikovi ministri i parlamentarci kočili donošenje reformskih zakona na kojima je insistirala EU Trojka je sa SNSD-om u januaru o.g prekinula partnerstvo.
Najzad, više ni Dragan Čović i njegova Hrvatska demokratska zajednica ne žele Dodika i SNSD kao partnere. Shvatili su da ne mogu biti u savezu s onima koji ruše ustavni poredak. Doduše, trebalo je dosta vremena da to shvate.
Rješenje je da Narodna skupština RS-a poništi sve antiustavne zakone i vrati se u ustavni poredak BiH, te prestane kočiti evropski put države. Što se prije to dogodi biće bolje za BiH, RS, srpski narod i Milorada Dodika. Ali, potjernica Suda BiH – to je nešto drugo i tiče se lično Dodika, (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički anal,itičar iz Sarajeva)
.