Bljutavo je direktno manipuliranje neiživljenog starijeg punoljetnika “sa ugrađenim daljinskim volanom” Irfana Halilagića na čelu vlade TK, aktuelnom procedurom izbora direktora UKC-a i otvoreo i neprimjereno medijsko lobiranje za sadašnjeg vd direktora.
Ali potpuno objektivno inferiornim spram svog protukandidata dr Zijaha Rifatbegovića.
Radi se o kontinuitetu vrlo rigidnog i planskog unutarstranačkog strategijskog obračuna i zatiranja tuzlanskog kadrovskog kruga, kako onih iz političkih sfera, tako i onih menadžerskih od strane vantuzlanskih kantonalnih privatno-interesnih halki.
I to još od vremena rht Fude Hadžiavdića, čije je politikantsko političko demisioniranje, izvorno sa šibicarskih sarajevskih polit-minderluka, označilo kraj stvarne tuzlanske gradske profiliranosti SDA. Ostalo je farsa.
Uostalom, od sadašnjih ukupno SDA 13 TK-parlamentaraca, nema niti jednog iz Tuzle, kontekstualno niti u Vladi.
Očigledno je da se radi o dugogodišnjoj uhodanoj doktrini insajderskog minoriziranja i zatiranja tuzlanskog personalnog kadrovskog kapaciteta, kao jedinog stvarno konkurentskog rasadnika superiornih političara svojom izvorno urbanom širinom razmišljanja i obrazovanja.
U tom kontekstu potrebno je konstatirati i jedan lokalpolitički paradoks da je od pet vijećnika GV Tuzla, samo jedan od njih, tj. dr Rifatbegović, ostao lojalan lokalnoj SDA, dok su ostali, mahom indirektno ruralnog backrounda, odmah postali “prebjezi”.
Takođe, jasno je da se ovdje radi o famoznoj liniji paralelne neformalne unutarpartijske moći klana kontroverznog “Hodže”, tj. domaćeg “živiničkog Asima”.
Pitanje organiziranog slamanja direktorske kandidature dr Rifatbegovića je faktor održanja izvorno tuzlanske SDA na “kratkoj uzici” i u potpuno kmetskom politikanskom jarmu, posebno pred važne lokalne izbore u jesen slijedeće godine.
Čini se da se radi o ideji da se sasijeku i u korijenu sve ozbiljne personalne kandidature GO SDA u Tuzli, posebno ona gradonačelnička.
Motivi su jednostavne pragmatičnosti: vladajući ogranak TK SDA indirektno kroz institucije Tuzlanskog muftijstva već ima svog Gradonačelnika – Zijada Lugavića.
U to nema ozbiljne sumnje, barem što se praktične politike tiče. (Piše: Derviš ČIČKO, društvenopolitički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
evo ovako, recimo da sam refrent sa SSS…. moze li autor, Bog otac, bilo ko… ovo sto ovaj piše… prepričati u deset razumljivih recenica…
Hajde “Emi” pokaži nam kako se to radi?
Ko ne zna čitati između redova, i ne shvata kontekst, ne bi mu pomogao ni Čehov!
Naravno. Ali, onda bi trebalo spojiti “je” i “be”, pa onda i svrha “pisanje” ostaje bez ozbiljnog uporišta i postaje dio slenga za jednokratnu upotrebu.
Emi , evo sve to u jednoj recenici: “Dosli divlji i istjerali domace”. To je pisac ovih redova htjeo da kaze.
Postoji 5 stilova, odnosno načina pisanja: književnoumjetnički, znanstveni, novinarski,
administrativno-poslovni, razgovorni.
Novinarski stil najčešće je kratak, jasan i jezgrovit i ima cilj da informiše i prenese poruku, da obavijesti. Iako piše za ovaj portal koji je dnevno-političkog karaktera pa su i teme o kojima piše u tom kontekstu, Derviš Čičko nije po vokaciji novinar i njegove kolumne nisu pisane u tom stilu. Uvijek je to izraz i promišljanje visoko obrazovanog intelektualca, velike širine interesovanja i sposobnosti da kritički reaguje na aktualne događaje, navede na drugačije razmišljanje i trgne iz letargije one koji “znaju čitati”. Svaki stil ima svoje poklonike i dobro je što i dok je tako.
SEAN -E vraćaju te …. prosinac – 2016 UKC Tuzla