Izborna godina podiže političku temperaturu u BiH. To eksplicite malo ko priznaje, ali se implicite sve vidi. Vladajuće parlamentarne stranke „lože vatru“, kojom „prže“ samo mozak i oči gradjana. „Vatra“ im ne treba za ostvarivanje egzistencijalnih potreba ugroženih kategorija.
Kako i zašto?
Sve političke mafije se slažu da je stanje u društvu i državi veoma bremenito. Oplodnju su obavili njihovi vrhovni „veterinari“, ali niko od njih to ne želi priznati. Aktualne vladajuće klike, za većinu problema, optužuju prethodne aktere. Opozicioni manipulanti, čast izuzecima, svu krivicu svaljuju na postojeće strukture. Uzgred, jedni i drugi priznaju da problem postoji, ali obje strane negiraju vlastitu problematičnost. Obični gradjani su kao omađijani. Sve vide, ali zbog raznih interesa, a ne razboritosti, navijaju za „svoje“ i sramno „povijaju kičmu“.
Indikatora takve političke konfuzije u BiH je na pretek; iznos mirovina, položaj boraca, radnika, nezaposlenih, oboljelih i nemoćnih… Stanje je u principu isto već decenijama, kada su u F BiH vladali SDA i HDZ, te sada kada su „glavni“ HDZ i „Trojka“. Bez obzira na to, prethodni vlastodršci, bez činjenica, tvrde da je u „njihovo“ vrijeme bilo bolje. Postojeći nas ubjeđuju kontra i još dodaju da ispravljaju greške prethodnih. Bivši, trenutna opozicija, nas ubjeđuju da oni imaju rješenja za sve probleme, samo ako ih građani podrže na izborima. Postojeći tvrde da su počeli reforme i da će sa njima na tronu biti bolje… Na mentalnoj ravni, to je nešto slično porukama u pjesmi „Svaki Cigo svoga konja hvali”.
Šta jedni i drugi nude da nam bude bolje?
Na strateškom planu – što podrazumijeva promjene stanja u postojećem sistemu – skoro ništa. Bez argumenata tvrde da će povećati broj zaposlenih, plate, penzije, status boraca, oboljelih i ugroženih… Postojeće stanje – ogromnu korupciju, kriminal, politizirano pravosudje, supremaciju stranačkih mafija nad državnim institucijama i slično – zasad ostavljaju „u zapećku“. Bez rješavanja tih problema nema napretka.
Reforme i prihvatanje europskih parametara u organizaciji države su primarna potreba građana i etničkih kategorija. Šta bi takve reforme značile, pokazuje letimična analiza samo dva aktuelna društvena problema: javne uprave i sive ekonomije.
Javna uprava u BiH je prekobrojna i preskupa. Prema podacima Svjetske banke, od ukupnog broja zaposlenih, u europskim državama je 14 posto administracije, a u BiH čak 44 posto. Skoro triput više nego u zemljama EU. Za plate javne uprave u zemljama EU prosječno troše 5-7 posto, a u BiH čak 14 posto GDP-a. S obzirom da je u BiH prošle godine GDP iznosio oko 55 milijardi maraka, za plate birokracije je – bez drugih benefita – utrošeno 7,7 milijardi maraka. Primjenom europskih standarda za iste namjene bi iz budžeta bilo utrošeno 2,75 do 3,85 milijardi, ili 3,85 do 4,95 milijardi maraka manje.
Siva ekonomija. Prema procjenama internacionalnih ekspertnih tijela, ekonomskih stručnjaka, pa i priznanja samih političara, obim sive ekonomije u BiH procjenjuje se do 40 posto. S obzirom na iznos GDP-a od 55 milijardi maraka, to znači da su van fiskalne kontrole sredstva do 22 milijarde maraka. Da je obim sive ekonomije čak duplo manji, u fiskalnu kontrolu bi ušlo 11 milijardi, što bi uvećalo budžet za par milijardi.
Znači, reforma samo dvije loše „karike“ u sistemu omogućile bi desetnu dodatnih milijardi za budžet. Ne bi nam trebala nova zaduživanja. Međutim, eliminiranje samo dvije loše „karike“ iz sistema, malo znači u društvu opće korupcije i kriminala, politiziranog pravosudja, partokratskog, umjesto institucionalnog, upravljanja državom, familijarno-stranačkom kadrovskom politikom koja uništava javna preduzeća i slično.
Reforme po europskim parametrima, jedini je put zaokreta BiH – društva i države. Zato, sve političke lidere Europski parametri ne odgovaraju vlastodršcima, jer u tom slučaju neće moći „pijačarski“ i neodgovorno vladati. To građani moraju imati na umu kada izađu na izbore. Od kandidata moraju tražiti odgovor – kako će provesti reforme po europskim uzusima. Svojim predizbornim porukama zasad im samo „prže“ mozak i oči. Od države i građana važniji im je vladarski tron. (Piše: Vehid JAHIĆ, kolumnista)