Najavljenim kooperativnim pregovorima SDA-HDZ-SNSD planiraju pokazati da je dogovor moguć i da su tzv. blokade, samo dio konstruktivnog procesa dogovaranja, dok bi paralelno svi ostali lokalni politički učesnici bili samo priručne jednokratne kulise njegove programirane legitimnosti.
Posterior, kada se “vide leđa” Amerima & Co., sve stvari bi se ekspresno po ko zna koji puta vratile na neki novi prapočetak hronične “nemogućnosti funkcioniranja” BiH kao obične države, uključujući beskrajni nastavak vladanja sadašnje ekipe “posvećenih pregovarača”.
U stvari, bilo kakav demokratski ustavno-pravni, eventualno, Neumski-novouspostavljeni sadržaj BiH, stari, polunovi ili šire inovirani, uvijek je potpuno i fatalno inferioran spram efektivnosti “super-sadržaja” difuzno organizirane i horizontalno i vertikalno razastrte mreže stvarne, ogromne tro-personalne kumovske političke moći, kroz apsolutno sve institucije poluga države, do njenih najsitnijih pora.
Svijest o toj svemoćnoj paralelno etabliranoj “dubokoj tro-državi”, potpuna je upravo kod njenih ključnih nositelja i rezultati “pregovora” su za njih sasvim irelevantni. Bitno je da se održe i završe, što god to bilo, ali sa njima kao ključnom garant-pregovaračkom tro-stranom.
To je višeputno oprobana strategija proizvodnje i generiranja problema, koje upravo mogu razriješiti samo oni koji su ih i stvorili, da se, u stvari, ne bi ništa ni promijenilo.
Naravno da time pregovori ili bilo šta slično, imaju jedinu svrhovitost ako se obavi, prije ili poslije njih, bezuslovna demokratska radikalna politička, ili pravno-represivna, sasvim je svejedno, amputacija iz naših života troglavog nečastivog monstruma. Preostala sitna buranija bi se brzom brzinom posakrivala u mišje rupe.
Ostaje kardinalno pitanje šta to neumska “međunarodna zajednica” stvarno želi u svom sopstvenom interesu. A, može sve što poželi, u to, barem, ne treba sumnjati.
Možda je i krajnje vrijeme da se susretnu dvije realne stvarnosti željenog boljitka i za sasvim, sasvim običan svijet sa svojim sasvim običnim, tihim i mirnim životima, pa makar to nazvali i najobičnijom nadom.
Za sada i nemamo ništa bolje toga. (Piše: Derviš ČIČKO)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)