Danas i ovdje: Kada pucanj u učitelja završava školsku godinu

Piše: Deviš ČIČKO, društvenopoliticki analiticar)

Gotovo svi domaći zvaničnici, koji se histerično ibrete nad tragičnim lukavačkim pucnjima i spominju svoju “zaprepaštenost, šokiranost i potrebu za strategijskim društvenim pristupom”, uglavnom, baš oni dolaze iz miljea besprizorne amoralne političke kaljuge, koja svojom licemjernom zloćom društvenih antivrijednosti generira asocijalne norme, te posljedično potpuno tragične epizode.

Oni, ovakvi kakvi jesu, a mi smo ih “izmislili”, nisu dio rješenja, nego i uzroci i posljedice tragike fatalnog razaranja normalnosti svijeta oko nas.

I neće stati: oni se ne smatraju odgovornim, samo su “iznenadjeni i uvredjeni”.

Bave se jedino viktimiziranjem žrtava, kao kolateralne štete svog “posla”, tj. indirektno, teško ranjenog prosvjetnog radnika, te direktno, malodobnog “dječaka-revolveraša” i njegovih roditelja.

Vaspitno-obrazovni sistem “nije kriv”, pošto takvo što kod nas i ne postoji. Izuzev zgrada. (Piše: Derviš ČIČKO, društveno-politički analitičar)
Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *