Svake godine, 22. aprila, svijet obilježava Dan planete Zemlje – datum koji nas podsjeća na to da je naš opstanak neraskidivo vezan za zdravlje planete na kojoj živimo. Iako bi to trebala biti svakodnevna briga, ovaj dan služi kao simboličan poziv na buđenje – jer Zemlja više ne može čekati.
Priroda više ne šapuće – ona vrišti. Klimatske promjene više nisu daleka prijetnja, nego su stvarnost koju živimo: ekstremne vremenske nepogode, toplotni valovi, zagađenje zraka i vode, uništavanje šuma i divljih staništa postaju naša svakodnevnica. Nauka je jasna, ali politička i društvena reakcija često spora, površna i vođena interesima, a ne brigom za okoliš.
U Bosni i Hercegovini priroda je prelijepa, ali i nezaštićena. Rijeke se stavljaju u cijevi, šume sijeku bez kontrole, divlje deponije rastu, a zrak u gradovima godinama je među najzagađenijim u Evropi. I dok se na papiru često govori o zaštiti okoliša, u stvarnosti se priroda sistematski zanemaruje.
Šta možemo učiniti?
Promjene počinju od nas. Svjesnim odlukama svakog pojedinca moguće je pokrenuti kolektivnu odgovornost. Recikliranje, smanjenje plastike, racionalna potrošnja, korištenje javnog prevoza, podrška lokalnim ekološkim inicijativama – to su konkretni koraci koji znače puno. Važno je i tražiti odgovornost od onih koji donose odluke – jer borba za prirodu je i borba za pravdu.
Dan planete Zemlje nije samo podsjetnik – to je poziv na djelovanje.
Planeta će preživjeti i bez nas, ali mi bez nje – nećemo. Zato je sada pravo vrijeme da čujemo ono što nam priroda poručuje. Ne tišinom, već sve jačim i sve opasnijim upozorenjima.