(Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar)
Ima li Bosna i Hercegovina kapacitet da sačuva svoj teritorijalni integritet? – to je pitanje koje mi postavljaju neki građani zabrinuiti zbog najave secesije entiteta Republika Srpska iz BiH. Moj odgovor je da može i mora. Pri tome se pozivam na član 1 Zakona o odbrani koji obavezuje državne i entitetske institucije da brane zemlju i njenu cjelovitost. Propisano je da su Oružane snage profesionalna i jedina vojna sila koju organizira i kotrolira BiH u pripremi oružane borbe i njenh drugih misija.
Onima u Republici Srpskoj koji planiraju secesiju očigledno smeta što Oružane snage od svog osnivanja 2005. godine uspješno funkciiniraju, što su postale stub suvereniteta naše države, ali i stub stabilnosti i sigurnosti svih koji žive u BiH. Vojska je multietničkog karaktera i prisutna na svakom pedlju naše domovine, a svoju obučenost i vještinu, osim na domaćem terenu, pokazuje i na zajedničkim vježbama sa armijama drugih država.
Tako je stotinu pripadnika OS BiH prošle godine sudjelovalo i pokazalo odlične rezultate na taktičkoj vježbi “Platinasti vuk” u bazi Jug i na poligonu Borovac u Srbiji, gdje su popred domaćina bili i vojnici iz Velike Britanije, Italije, Mađarske, Rumunjske, SAD-a, Sjeverne Makedonije i Slovenije. Ova vježba stavila je našu vojsku u priliku da s kolegama iz država članica NATO-a realizira sadržaje koji su usmjereni na izgradnju kapaciteta za sudjelovanje u multinacionalnim operacijama i angažiranje pod zastavom Ujedinjenih naroda i u okviru Evropske unije
O tome se malo govori, ali je vrlo važno istaći da Oružane snaga BiH primjenjuju kodeks kojim se uređuju principi, načela, pravila i standardi ponašanja vojnika i starješina radi očuvanja ugleda, profesionalnosti i visoke reputacije OS. Poštivanje ovog kodeksa naročito je bitno u situacijama kada su pripadnici OS suočeni s etičkim i profesionalnim dilemama prigodom izvršenja svojih dužnosti. Parlamentarni vojni povjerenik Boško Šiljegović koji već 15 godina na toj dužnosti jednom mi je rekao da odanost BiH zauzima najviše mjesto u vrijednostima koje sobom nosi profesionalna vojna etika.
Prema kodeksu odanos podrazumijeva privrženost i spremnost da se vjerno služi svojoj državi i svim njenim građanima, čak i u situacijama u kojima se rizikuje i vlastiti život. To podrazumijeva lojalnost državnoj vlasti, oružanim snagama u cjelini, pojedinoj formaciji, svojim pretpostavljenim, sebi ravnim i svojim potčinjenim.
Podsjećam na pravila iz kodeksa zbog zlonamjernih pojedinaca koji govore ili pišu o tome da vojnici Bošnjaci, Srbi i Hrvati zajedno idu na vježbe i u misije mira, a da bi u slučaju rata bili na tri strane?! Kao ne bi se borili protiv svojih sunarodnika iz susjednih država, ali ako bi Bosna i Hercegovina eventualno bila napadnuta planirano je da odbrambeni sistem nesmetano fumkcionira neovisno od toga tko je agresor i odakle bi dolazio.
Kako bi se priopadnici Oružanh snaga BiH iz srpskog narorda ponašali u slučaju da Narodna skupština RS-a usvoji zakon o odvajanju tog entieta od BiH? Isto kao i ako bi agresija bila izvršena izvana bubudući da su se, potpisuijući ugovor o službi u OS, zakleli da će čuvati suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine. Možda bi poneki Srbin u uniformi podržao secesiju, ali bi tada prekršio Zakon o odbrani i bio kivično gonjen.,
Na kraju vojska BiH nije nešto pleteno što bi se u jednom tenutku tek tako moglo oparati. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar)