Priča o “mirnoj disoluciji Bosne”, koja je plasirana u medije, nije više samo probni balon, ocjenjuje Vogel.
Posljednji opasni ustupci Miloradu Dodiku, kao i favorizovanje Aleksandra Vučića, koji sada unutar bloka i njenih institucija imaju i snažnu podršku Viktora Orbana i njegovog komesara za proširenje Olivera Varheljija (Varhelyi), samo su nastavak neuspješne politike EU prema Balkanu, koja osim proširenja nije imala nikakvu drugu strategiju.
Ocijenio je to u intervjuu za Antenu M, Toby Vogel, briselski analitičar, stručnjak za Balkan, migraciju i dezinformacije, jedan od osnivača Vijeća za demokratizaciju politike (DPC/Democratization Policy Council) iz Berlina.
Priča o “mirnoj disoluciji Bosne”, koja je plasirana u medije, nije više samo probni balon, smatra on.
Vogel je kritičan ne samo prema EU politici ba Balkanu, već i njihovom neuspješnom nošenju sa prijetnjom koju predstavlja Putinova (Vladimir) Rusija i moguća invazija na Ukrajinu, na koju nemaju adekvatan odgovor, te migracionoj politici EU koja je u suprotnosti sa evropskim vrijednostima, ali i međunarodnim i EU zakonima.
Antena M: Nakon svega što smo čuli i saznali u posljednjih nekoliko dana, kada je riječ o aktuelnoj krizi u Bosni i naporima nekih evropskih zemlja kako da se riješi, prije svega Mađarske, šta možemo zaključiti o EU politici prema ovom regionu, naročito kada je riječ o BiH? Da podsjetimo na Orbana i njegovog saradnika Zoltana Kovača (Kovacs) i njihovu otvorenu islamofobiju te svrstavanje na stranu onih koji žele da razbiju BIH. Prije svega Dodika, za kojeg je najavio i pomoć od 100 miliona eura, potom Orbanov komesar u Briselu, optužuje bivšeg visokog predstavnika Valentina Incko (Inzko) za sadašnju krizu, umjesto Dodika i pod mandatom Evropske komisije čine napore da, kako kažu, “isprave” bosanski zakon koji kriminalizuje negiranje genocida, kao uslugu lideru bosanskih Srba. Ili, možda bolje da pitam – kako smo došli do ove tačke?
Vogel: Evropska unija zapravo nikad nije imala ozbiljnu politiku prema Balkanu, jedina politika i jedina strategija koju je EU imala je proširenje. I naravno proširenje ide veoma, veoma sporo. U ovom momentu izgleda kao da je u potpunosti zaustavljeno za sve, osim za Srbiju i zato se ta politika raspada. Problem je što nema šta da je nadomjesti, niti bilo kakvog strateškog pristupa prema Balkanu. Nije bilo razmatranja te politike da bi shvatili šta je bilo pogrešno, zašto je bilo pogrešno i šta je može zamijeniti. Mislim da u Briselu vlada atmosfera poricanja, gdje EU institucije ne žele da se suoče sa činjenicom da su njihove politike prema Bosni i generalno prema Balkanu propale. Kriza u BiH je veoma dobar primjer toga, zato što svaki put kada Dodik zaprijeti – EU čini ustupke. I naravno ono što se tada dešava je da se stvaraju prilike za Dodika koje ga ohrabruju ka još ekstremnijim zahtjevima i tako smo i došli do posljednje krize.
Stvar sa posljednjom krizom je zaista kao što ste rekli u tome da Mađarska i njen premjer, gospodin Orban, otvoreno ohrabruju Dodika, otvoreno zauzimaju njegovu stranu i to je novi element. Sigurno je i ranije bio određenih članica EU koje su imale određene simpatije za njega, ali ova otvorena podrška je zaista novi element. I veoma je problematično što vidimo da se to dešava, jer, to se ne bi smjelo događati.
Ali da ponovim, ovo je refleksija nedostatka strategije EU u djelovanju prema Zapadnom Balkanu, kao i neznanja kako da se nose sa svojim neliberalnim članicama. EU ne zna šta da radi sa Mađarskom, ili Poljskom, ili sa Slovenijom, čak i Hrvatskom, iako Hrvatska nije baš u istoj ligi kao Mađarska i Poljska u smislu vladavine prava i zarobljenosti države.
Antena M: Vi ste jedan od osnivača Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina. DPC je upozorio na Varheljijevo saučesništvo sa Dodikom, takođe sam pročitala da ste ili Vi, ili neko od Vaših kolega, krivicu, za moć koju Orban trenutno demonstrira unutar EU, preko svojih saradnika, poput komesara Varheljija, svalili na gospođu Merkel (Angela) i gospođu Ursulu fon der Lajen (von der Leyen), zato što nijesu mogle naći odgovarajući način da se nose sa njegovim autoritarnim tendencijama.
Vogel: Da, da, u potpunosti tačno. Predsjednici (EK) fon der Lajen je dat veoma loš izbor mađarskog komesara, i umjesto da mu da neki nevažan portfolio, ona mu je dala komesarijat za proširenje. A razlog zato je taj što je Mađarska bila jedna od tek nekoliko zemlja koje su željele taj potfolio i jedina koja je imala političku težinu da ga dobije. To je u pozadini ovoga. Ona je trebalo da se odupre, ali nije, zato što nije imala podršku kancelarke Merkel i Evropske narodne stranke (EPP- grupacija stranka desnog centra unutar Evropskog parlamenta), koja je u to vrijeme pokušavala da udovolji Orbanu i da ga vrati na mainstream politiku, stoga su željeli da mu učine ustupke. I zato se sada suočavamo sa ovim i vidimo rezultate.
Istinski zabrinjavajuća stvar je to što ja ne razumijem kako Evropska komisija (EK), kao institucija može dozvoliti Varheljiju da bude slobodan strijelac u Bosni. Ono što bih ja volio da znam je, da li je ovo zvanična EU politika i da li Varhelji zaista predstavlja Evropsku komisiju?
Antena M: Nedavni tekst Politica koji je izašao nekoliko sedmica uoči objavljivanja izvještaja o napretku zemlja Zapadnog Balkana, citirao je insajdere iz Direktorata za proširenje koji su govorili šta se tamo dešava i šta Varhelji radi, kako falsifikuje izvještaj u korist Srbije itd. Nikakve reakcije nije bilo, kao što bi to bilo ranije. Politico je tražio reakciju od predsjednice EK, ali je iz kabineta gospođe fon der Lajen, preko njenog portparola, stigla poruka da ona zna šta gospodin Varhelji radi i da su u stalnoj komunikaciji. I izvještaj je izašao upravo u skladu sa pisanjem Politica.
Vogel: Da – to bi bio zvaničan odgovor iz EK- naravno. Ali ono što se ja pitam je, da li ima ikog od kolega u EK koji su uznemireni zbog onoga što Varhelji radi, posebno u Bosni, ali isto tako i u Srbiji? Sasvim je jasno da je Srbija dobija odriješene ruke od Varheljija i predsjednice fon der Lajen: da su mnogo više pozitivni prema Srbiji, da ignorišu objektivne činjenice. Predsjednica fon der Lajen je dala izjavu da je predsjednik Vučić posvećen reformama, da vrijedno radi na sprovođenju reformi i uspostavljanju vladavine prava. Izvinite, ali građani Srbije znaju da je to potpuni nonsens.
Antena M: U Njemačkoj pak imamo novu vladu i ministrica vanjskih poslova, Analena Bearbok (Annalena Baerbock) je prije desetak dana najavila, povodom eskalacije, da bi trebalo ponovo razmotriti uvođenje sankcija za Dodika. Imajući u vidu aktuelnu situaciju, vjerujete li da je to moguće? I da li mislite da će nova njemačka vlada donijeti neke novine u pristupu Balkanu?
Vogel: Da. Ali pomak ka podršci sankcijama za Dodika već se dogodio za vrijeme mandata vlade kancelarke Merkel, u njenim posljednjim sedmicama ili mjesecima. Da li mislim da je izvodljivo (u EU)? Mislim da je moguće – apsolutno. Sve što vam treba je da 15 država članica EU koji predstavljaju najmanje 65 posto evropske populacije – pritisne. Ako se oni mogu saglasiti oko sankcija onda će Dodik biti sankcionisan, to nije visok prag. Da je odluka u principu donijeta prije 10 godina tada bi zahtijevala jedinstvenu odluku i čak i tada bi to jedinstvo postojalo. Ali danas ne postoji, jer Mađarska i Slovenija, a vjerovatno i drugi, bi stavili veto. Dobra vijest sada je da Mađarska nema snagu veta na sankcije za Dodika i da to ne mogu blokirati.
Suštinsko pitanje je pak da li Njemačka zaista spremna da snažno pritisne za uvođenje sankcija? Pitanje je, manje, da li ih podržavaju, već koliko ih podržavaju? Da li su zaista spremni da odrade težak posao okupljanja koalicije onih unutar EU, koji bi onda mogli da poguraju izglasavanje odluke o sankcijama. Mislim da je možda suviše rano da to procijenimo.
Nova vlada je tek došla, oni očigledno tek sada formulišu politiku, procjenjuju opcije koje su im na raspolaganju, ali su prve naznake prilično ohrabrujuće.
No, i pored ovoga što sam rekao, želio bih zaista da naglasim da nema ničega što bi spriječilo Njemačku ili Austriju da uvedu bilateralne sankcije. Dakle Njemačke sankcije protiv Dodika i ili austrijske sankcije protiv Dodika. Tako bi spriječili Dodika da putuje u Beč, spriječili ga da koristi pristup svojim dobrima u Beču, njegovu i imovinu njegovih saradnika, u Austriji. Nema ničega što sprječava Njemačku i Austriju da to već urade. Oni su to mogli da urade – da su htjeli.
Makronove prosrpske pozicije i izostanak EU reakcije na Orbanovu otvorenu islamofobiju
Antena M: Mogu li Vas pitati za poziciju Francuske u svemu ovome? Znamo da je osim Njemačke i Francuska, kao suštinski dvije nauticajnije države u EU, su glavni donosioci odluka unutar bloka. Ali, posljednjih godina imamo malo drugačiji pristup gospodina Makrona (Emmanuel Macron) prema Balkanu. Zapravo, ne samo prema Balkanu, jer su čak i njegove politike u Francuskoj malo više desno nego što smo očekivali. Dakle, imajući u vidu sve ovo, kakva bi mogla biti pozicija Francuske u sadašnjoj situaciji?
Vogel: To je veoma dobro pitanje. Ja nemam naročito dobar unutrašnji uvid u francuski proces donošenja odluka, ali je fokus Pariza prema Balkanu pod Makronom, veoma usredsređen na ekonomska pitanja – investiranje, trgovinu i ekonomski razvoj.
I Makron je veoma fokusiran na Srbiju. Tako da je to ta ideja da je Srbija najvažnija država na Balkanu i da bi mogla biti faktor stabilnosti samo ako ojačamo naše veze sa Srbijom, ohrabrimo je i tako dalje i tome slično. Stoga je moje mišljenja da bi francuski stav bio da vjerovatno nijesu previše ludi za idejom uvođenja sankcija Dodiku. Ali ja to zaista samo nagađam, nemam naznaka.
Znam da nijesu otvoreno podržali sankcije na Savjetu ministara EU, ali ne znam da li im se zaista protive. No politika Francuske je veoma, veoma fokusirana na “dilove” velikih sila u oblasti ekonomije, što naravno politički govoreći, predstavlja veoma prosrpske pozicije.
Antena M: Prije nego Vam postavim sljedeće pitanje, citiraću Orbanovu spornu izjavu: “Ja činim sve što mogu da ubijedim velike evropske lidere da je Balkan možda dalje od njih nego od Mađarske, ali, na koji način ćemo se nositi sa bezbjednošću zemlje u kojoj živi dva miliona muslimana je ključno pitanje i za njihovu sigurnost takođe”. Imajući u vidu da EU dozvoljava Orbanu i njegovim saradnicima da pod mandatom EU čine sve ovo, može li se zapravo reći da Orban glasno govori ono što mnogi od evropskih lidera i političara misle?
Vogel: Vidite… to je veoma osjetljivo pitanje. Ja nemam dileme da neki evropski lideri osjećaju isto što i Orban. Da li je riječ o većem broju EU lidera, zaista ne mogu reći. Ali, to je veoma, veoma, veoma – uznemiravajuća izjava, jer sugeriše da biti musliman predstavlja izazov za sigurnost. Naravno, to je u potpunosti na liniji svega što je Orban govorio tokom migracione krize 2015/2016, i evidentno je da on vidi Evropu kao hrišćanski kontinent, gdje su muslimani autsajderi. To je naravno istorijski potpuno pogrešno, a takođe je i politički veoma problematično, da ne pominjem da je uvreda za sve Bošnjake i druge na Balkanu, koji se identifikuju kao muslimani. Da njih opisuje kao sigurnosnu prijetnju – generaciju nakon što su bili žrtve genocida koji su počinili hrišćani i politički lideri koji su djelovali u ime hrišćanstva- to je zaista šokantno.
Dio mene misli da je dobro da je to sad otvoreno iskazano, jer sada svi znamo o čemu se radi i sa čime se nosimo, ali je ipak veoma, veoma uznemiravajuća izjava i ja nisam vidio previše reakcija od drugih evropskih lidera, ili same EU i to me zabrinjava. To nije dobro.
Antena M: Vjerujete li da će na kraju napori evropskog komesara Varheljija da, kako je rekao, “ispravi” BIH zakon o negiranju genocida, proći unutar EU odnosno EK? I ako prođu, kakve posljedice možemo očekivati?
Vogel: Kao što sam rekao, čini mi se da ostatak EK ne izgleda zainteresovan za Bosnu, tako da su prepustili Varheljiju da to odrađuje. Vidite, sa jedne strane možemo imati raspravu oko toga da li je Inckova odluka da uvede zakon o zabrani negiranja genocida stigla u pravom trenutku. Lično mi je malo problematično da je to uradio bukvalno dan ili dva prije nego što je napustio ured i tako ostavio svom nasljedniku da se nosi sa tim. Zašto to nije uradio godinu ranije, ili dvije ili deset? Ali – to nije isto kao reći ovo se nije trebalo dogoditi. Nije isto kao reći ovo je uzrok sadašnje krize, jer jasno je – to nije istina. Aktuelnu krizu je uzrokovao Milorad Dodik i njegov saveznik Dragan Čović (lider HDZ BiH). To su dva čovjeka najodgovornija za aktuelnu krizu. Zakon o negiranju genocida bila je samo prilika za njih da eskaliraju svoju retoriku i zahtjeve u nadi da će dobiti čak i veće ustupke od EU.
Antena M: Da li Vam ovo o čemu govorimo izgleda kao “déjà vu” od prije 30 godina pa do danas, i kao da su neke istorijske lekcije očigledno preskočene ili zaboravljene?
Vogel: O da – apsolutno. Da, ovo je „deja vu“ nema sumnje u to! I prva stvar koja mi pada na pamet je 2011. godina, kada je Dodik prijetio secesijom i kada je bio nagrađen od EU eliminacijom međunarodnih sudija u sudu BiH, koji su procesuirali korupciju.
Antena M: Ali kako je moguće da zapadni lideri (EU i SAD) to ne vide i ne mogu da pročitaju?
Vogel: Mislim da nemaju nikakvu strategiju, niti znaju šta bi drugo mogli da urade. I zato rade istu stvar po ko zna koji put, nadajući se da će proizvesti bolje rezultate ovoga puta. Oni vjerovatno misle ovo je posljednji put da to radimo, posljednji ustupak koji pravimo, sljedeći put će biti mnogo bolje… A naravno to nije slučaj, sve što postižu je da zapravo ohrabruju Dodika. I da budemo iskreni – vidimo isti takav pristup i prema Rusiji, takođe.
Mi upravo sada, pod mi, mislim Zapad kolektivno, tražimo načine da damo Putinu “malo nečega” kako bi odustao od invazije na Ukrajinu. Riječ je o manje više istom mehanizmu. I ono na šta me sve podsjeća je školsko dvorište, gdje će zlostavljač iz dvorišta nastaviti da zlostavlja ostalu djecu dok mu se neko ne suprotstavi i kaže – dalje ne možeš, ovo je crvena linija.
Antena M: Kada je riječ o Rusiji, Vaš kolega Bodo Veber (Weber) (DPC), nedavno je na jednoj konferenciji ovdje u Podgorici, gdje je učestvovao online, rekao jednu rečenicu koju ću Vam parafrazirati: „Da glavni remetilački faktor na Balkanu nije Rusija već su to EU i SAD – zato što ne rade dovoljno i rade pogrešne stvari te su Balkan dali na raspolaganje Rusiji“. Koliko dugo se ovo može nastaviti i da li mislite da su u stanju da spriječe i urade nešto ispravno, prije nego što situacija dalje eskalira i Dodik, na kraju uradi nešto što bi, ne želim da prizivam 90-te, ali uradi nešto slično?
Vogel: Vidite, mi se očigledno svi nadamo da do toga neće doći. Ja lično mislim da se neće otići toliko daleko, ako ništa drugo onda zbog vojnog balansa. Bosanski Srbi, ako posmatrate unutar BiH, danas su u mnogo goroj situaciji nego što su bili 90-tih, kada su suštinski bili preimenovana JNA – a to više nije slučaj. Mislim da bi u vojnom smislu rizikovali jako mnogo ako bi započeli sa ozbiljnim neprijateljskim djelovanjem. Ali to je zaista špekulisanje i vjerovatno ne bi trebalo ni da razgovaramo o tome.
Putin sve ovo posmatra, Putin studira šta se ovdje događa. I mislim da postoji rastuće prepoznavanje u nekim državama članicama da je situacija zaista, ali zaista, ozbiljna na Balkanu.
AntenaM: Koje su to članice bloka?
Vogel: Konkretno, mislim na Njemačku. Mislim da se oni polagano bude na ovu činjenicu. Mislim da idu naprijed kada je riječ o Balkanu, ali da su pak još uvijek u procesu učenja kada je riječ o Rusiji. Još uvijek unutar njemačke vlade postoji nada da Rusija, primjera radi, neće rizikovati svoje energetsko snadbijevanje za EU i da neće izvršiti invaziju na Ukrajinu ponovo. Jer Putin ne želi da ugrozi svoje gasovode tamo, sve dok Sjeverni tok 2 još nije profunkcionisao. A ja mislim da je to njihova pusta želja i da treba da se pripreme za najgore, a nadaju se, da se neće dogoditi.
Antena M: Pomenuli ste Ukrajinu i međusobnu korelaciju sa krizom u regionu. Čuli smo u četvrtak predsjednika Putina i u pogledu njegovih namjera, nijesmo mogli zaključiti hoće li biti invazije na Ukrajinu ili ne. Ali u slučaju da bi se to dogodilo, da li vjerujete da EU ima bilo kakve poluge prednosti?
Vogel: Ne, ne mislim da imaju bilo kakve poluge prednosti. Ja zapravo mislim da bi to mogao biti razlog za Putina da izvrši invaziju, mislim, glavni razlog u međunarodnom diplomatskom smislu. Suštinski, glavni razlog za invaziju za njega bi bio taj što ne priznaje Ukrajinu kao istinski nezavisnu državu.
Kao što sam rekao, vidim dvije krize kao međusobno zavisne, i to ne isključivo zato što postoji neki Putinov master plan i da je u sklopu njega dao Dodiku naređenje prošlog ljeta da eskalira. Mislim da stvari ne funkcionišu tako. Ista je stvar sa situacijom u Bjelorusiji, dakle ne mislim da Putin izdaje naređenja Lukašenku (Aleksandar) da eskalira, ali mislim da ovi ljudi kontaktiraju Kremlj i informišu Putina šta će da urade i Putin to uzima u obzir kao faktor u sopstvenom donošenju odluka, u svoje političke kalkulacije.
Moje čitanje situacije je da on još nije donio konačnu odluku o tome hoće li, ili ne, izvršiti invaziju na Ukrajinu. Ali stavlja u pogon sva sredstva i vojnu silu koja mu treba, ako se odluči da to uradi.
Putinu EU novac od gasa vitalan, ali uspješno eksploatiše podjele
Antena M: Gdje je u svemu ovome kao potencijalna poluga – Sjeverni tok 2?
Vogel: To je komplikovano. U ovom trenutku većina ruskog gasa koji se izvozi za EU ide preko Ukrajine.
Antena M: Jer Sjeverni tok 2 još nije operativan, iako je gotovo u potpunosti završen.
Vogel: Da tako je. Zapravo je tehnički završen ali nije još uvijek operativan, jer je zastalo kod nekoliko odobrenja koja treba dobiti, uključujući i od Njemačke. Jednom kad počne rad, on bi nadoknadio čini mi se, oko četvrtinu sadašnjeg protoka gasa koji ide kroz Ukrajinu. Dakle nije potpuna zamjena, očigledno, ali bi sasvim sigurno olakšao Gazpromu da nastavi izvoz plina u Evropu dok je rat u Ukrajini, i to se svakako razmatra, jer se takođe radi i o novcu, o kešu koji Putinu treba da plaća svoje vojne snage. Taj novac mora da dođe s neke strane, a ruska ekonomija je u zaista lošem stanju. Jedina stvar koja ide dobro i koja je prilično stabilna je izvoz energenata. Stoga će on to pokušati da zaštiti po gotovo svaku cijenu. I Sjeverni tok 2 je veoma važan u tom kontekstu.
Antena M: Da li ste imali priliku da vidite informaciju objavljenu ova dva dana, da je bivši francuski premijer Fransoa Fion (Francois Fillon), sada namenovan u upravnom odboru jedne od Putinovih kompanija za proizvodnju gasa?
Vogel: Nijesam vidio, ali sam prije nekoliko sedmica čuo glasine o tome. To je stara ruska taktika, najočiglednija sa bivšim njemačkim kancelarom Šrederom (Gerhard Schroder), ali takođe i sa drugima – da naimenuje u državnim gasnim kompanijama, bivše političare koji još uvijek imaju nekog uticaja. To je još jedan od načina na koji Rusija traži da pojača svoj uticaj na debatu u zapadnoj Evropi.
Antena M: I koliko ovakve stvari mogu zaista uticati na donosioce odluka unutar EU?
Vogel: Iskreno, sumnjam da to zaista može imati velikog uticaja. Franosa Fion je otišao osramoćen nakon vođenja veoma loše kampanje i osude za finansijske neregularnosti. Ja nemam utisak da je Fion neko ko još uvijek ima mrežu unutar Evrope koja je uticajna. Ako je ovo tačno, ja mislim da Rusija nije napravila naročito pametan potez regrutujući ga.
Ali istina je da postoji mnogo ljudi unutar EU koji misle da je Rusija važan partner od kojeg dobijamo najveći dio gasa i da ih ne trebamo ljutiti, kao i dosta onih koji podržavaju njegovu (Putinovu) ideju da je NATO na kraju taj kojeg treba kriviti zbog ruskog osjećaja da su okruženi, jer se šire do ruskih granica. Ja lično ne vjerujem da je to istina, ali to je veoma popularan narativ u nekim krugovima u zapadnoj Evropi.
Antena M: Približavamo se francuskim predsjedničkim izborima sljedeće godine, a svi se sjećamo da je prošli put gospođa Le Pen (Marine) imala snažnu podršku od Putina. Ovoga puta predsjednik Makron ima dva jaka protivkandidata iz redova desnice, ne samo Le Pen već i Erika Zemura (Eric Zemmour). Dakle, moje pitanje je, može li sva ruska podrška za desničare i desne stranke, ne samo u Francuskoj već i šire, imati uticaja na donosioce odluka, i ne samo u tijelima kao što je Evropska komisija već i unutar drugih, poput Evropskog parlamenta?
Vogel: Jasno je da postoji određeni broj Rusijom inspirisanih partija i grupa u Zapadnoj Evropi, kao i Istočnoj Evropi, usput budi rečeno, ali na to se ipak malo drugačije gleda. I jedan od ujedinjavajućih faktora kod njih je islamofobija i ksenofobija: anti-imigracija, anti-islamski i anti-muslimanski sentiment. To je zajedničko što svi ti ljudi i te partije dijele.
Mislim da je najbolji izvor stranog uticaja, kao što je ruski uticaj na politiku u Zapadnoj Evropi, uticaj koji pogoršava postojeće podjele, koji koristi politiku polarizacije za svoje sopstvene ciljeve. Ruski pokušaji uticaja na politiku EU ne bi bili uspješni da je društvo robusno, otporno i zdravo. Ono što imamo umjesto toga je da, veliki dio izbornog tijela u zapadnoj Evropi, postoje sve više i više antimigrantski i posebno antimuslimanski nastrojen. I to je nešto što Putin eksploatiše.
Mjere prema migrantima krše EU vrijednosti i zakone
Antena M: Pratite imigracionu krizu i veoma ste glasni kada riječ o situaciji na granici Bjelorusije i Poljske, hrvatskoj granici, kao i uopšteno o evropskoj migracionoj politici. Posljednjih par mjeseci smo saznali da je Evropska unija, od početka izbjegličke krize na takozvanoj Balkanskoj ruti 2015/2016 počela da primjenjuje politike koje su u oštrom kontrastu sa deklarisanim evropskim vrijednostima. Tako smo saznali da EU primjenjuje različite mjere nadzora i kontrole za zaustavljenje migranata. Da u te svrhe koriste opremu koja je veoma upitna sa stanovišta ljudskih prava, da imaju “dilove” sa političarima i paramilitarnim grupama vrlo upitnog kredibiliteta, posebno na sjeveru Afrike. Kako sve ovo doživaljavate?
Vogel: Prvo bih rekao da te politike ne samo da krše evropske vrijednosti, kako ste Vi rekli, već zapravo krše međunarodno i evropsko pravo. Zaustavljanje i vraćanje nazad je nelegalno i po EU i po međunarodnom pravu. U principu, svako kod dođe do granice ima pravo da aplicira za azil. Imaju pravo da njihova prijava za azil bude razmotrena. Tako da samo vraćanje ljudi, prebijanje i vraćanje nazad preko granice u Bosnu, ili Tursku ili Bjelorusiju, krši EU i međunarodne zakone.
Naravno, ovo se sve dešava sa potpunim znanjem Evropske komisije i EU uopšte, i ništa nije preduzeto da se ovo istraži i procesuira. To me ostavlja u uvjerenju da je ovo politika koja je taktički podržana od strane EU.
Antena M: Ako ne budu rješavali sve ove probleme, kakve će posljedice to donijeti? Možete li procijeniti šta da očekujemo u budućnosti i poruku koju sve ovo šalje svima, uključujući i nama na Balkanu?
Vogel: Mislim da je to veoma dobro pitanje. Sve dok EU čini samu sebe ranjivom na ucjene spoljnih aktera, i ja bih ovdje uključio i Milorada Dodika…. vidite, Milorad Dodik je lider jedne podržavne jedince u maloj državi koja nije članica EU, čija je vlada suštinski bankrotirala. Oni moraju da izađu na finansijska tržišta i da traže zajmove da bi nastavili da plaćaju plate javnim djelatnicima, i nema razloga zbog kojeg bi EU bila u poziciji da je ucjenjuje neko kao što je on. Isto se odnosi i na Lukašenka. Kako je moguće da ovi tipovi pokušavaju da diktiraju što EU treba da radi, kao i njihove države članice takođe?
Dakle ono što treba da se dogodi je da EU izgradi svoju sopstvenu unutrašnju otpornost na ovakve događaje. Jedan od načina da to učini je da bude mnogo više agresivna u suprotstavljanju onima koje sam nazvao zlostavljačima iz školskog dvorišta i da stvori situaciju gdje Bosanci i Crnogorci i Srbi i svi ostali mogu zapravo pokušati da izgrade odgovorno demokratsko društvo i politički sistem. Gdje više neće biti izloženi milosti autokrata i nacionalističkih tvrdorukaša koji vladaju strahom i patronatom dijeljena poslova i ugovora, već prostor u kojem će svi ovi ljudi imati smislen politički izbor.
Ovo zvuči veoma uopšteno, ali postoje neke vrlo konkretne stvari koji mogu biti urađene. Jedna od tih konkretnih stvari ili zapravo lekcija koju ja izvlačim iz svega je sljedeća: za dvije godine kada bude došla nova Evropska komisija, predsjednik EK i države članice moraju se postarati da portfolio za proširenje dođe u ruke nekog veoma ozbiljnog iskusnog političara koji ima neophodan autoritet da bude glas za demokratasku odgovornost na Zapadnom Balkanu, a ne nekome, ko je u Briselu da bi sprovodio politike Viktora Orbana.
Takođe treba prekinuti sa otvorenom podrškom Vučiću. Mislim, Vučić je predsjednik Srbije i vi se morate nositi sa njim, ja se ne zalažem za bojkot Aleksandra Vučića, ali mu nemojte davati besplatnu vožnju svaki put kad on to zatraži.
Antena M: Da li mislite da je potreban veći angažman SAD-a na smisleniji način, kao podrška naporima EU?
Vogel: Da to bi bilo dobrodošlo. Ali vidite trenutno imamo situaciju u kojoj EU i SAD-e, vuku u istom pravcu i to pogrešnom pravcu u Bosni. To baš nije idealno. Na kraju mislim da i SAD-e nijesu u naročito snažnoj poziciji da zagovaraju proširenje na Balkanu, zbog očiglednih razloga. Ali – da, SAD i EU bi trebalo apsolutno da budu na istoj strani, a to bi bila strana zalaganja za odgovorne demokratske politike.
Priča o “mirnoj disoluciji Bosne” nije više samo probni balon
Antena M: Prije par sedmica pojavio se članak u međunarodnim medijima, na jednom manjem konzervativnom portalu sa naslovom: “Nikad završena bosanska kriza mogla bi biti riješena tako što bi bio omogućen mirni raspad zemlje”. Da li su ovo samo “probni baloni”, ili postoje negdje u nekim uglovima EU ili SAD-a, na kojima se donese odluke, razmišljanja ili razgovori o takvoj mogućnosti? Primjera radi, sjećam se kada se prvi put u Politicu, takođe od strane jednog analitičara, pojavila ideja o podjeli Kosova. Vrlo brzo to je postala i zvanična politika podržana čak i iz nekih krugova EU, ne samo SAD-a. Kako Vam ovo izgleda?
Vogel: Mislim da je i ovo sada mnogo više od probnog balona. Do prije samo nekoliko mjeseci, ja bih rekao da to je očigledno probni balon, sada već mislim da vjerovatno postoje ljudi, koji vjerovatno rade na tome. Ono što je veliki problem ovdje je- da se Bosna ne može raspasti mirno. Ne postoje okolnosti koje se danas mogu zamisliti, a u kojima bi formalna disolucija Bosne, ili nezavisnost Republike Srpske ili njena aneksija od strane Srbije, mogla proći mirno.
Antena M: Da li mislite da na Zapadu ima dovoljno onih koji to shvataju i koji će spriječiti da se tako nešto dogodi?
Vogel: Mi kolektivno kao Zapad ponavljamo već 30 godina da je suverenitet i teritorijalni integritet BiH nenarušiv. Stoga se ja nadam da ovo nijesu samo riječi, već da te riječi znače ono što bi trebalo da znače. Da sam Bosanac ja bih zaista ozbiljno upitao samog sebe da li je to tako. Ja ne mogu kriviti ljude koji sada pokušavaju da odu vani. Ovo je ubrzani trend, ova politička kriza je dala podstreka migraciji koja i je prije toga bila na rekordno visokom nivou, a sad je sve veća i veća, naročito u Njemačku.
Ja ne mogu da krivim bilo koga ko se danas u Bosni osjeća nesigurno. Ja se iskreno nadam da nijesu u pravu i iskreno se nadam da će EU preko EUFOR-a, zapravo svaku ozbiljnu bezbjednosnu prijetnju uzeti veoma ozbiljno, ali ne mogu biti veoma siguran u to.