Na ispraćaju generala Hazima Šadića, prekjučer ispred Komemorativnog centra u Tuzli, sreli smo jedno jedno poznato lice iz rata. Zvonko Jurić, ratni zapovjednik 115. HVO brigade “Zrinski”, sada žitelj Zagreba, došao je da oda počast nekadašnjem ratnom komandantu 2. korpusa Armije RBiH.
Bio je u društvu Jusufa Šećerbegovića, ratnog komandanta slavne 1. tuzlanske brigade Armije RBiH, te Ekrema Avdića, nekadašnjeg načelnika Informativne službe ovog korpusa.
Tokom rata, Šećerbegovićeva i Jurićeva brigada su se bratimile, zajedno su bile na ratištima u sjeveroistočnoj Bosni, ali i drugdje. To je bio jedinstven primjer u BiH bratimljenja vojnih jedinica raznih nacionalnosti. Sve dok spomenuta HVO brigada nije završila ratni put.
Susretljiv kakav, inače, jeste, Jurić je iznio zanimljivu storiju o svom sadašnjem životu.
– Liječio sam se od dva karcinoma, promijenio sam iz temelja način života, a ono što je najvažnije, supruga Nada i ja postali smo svjetski putnici. Život koji je pred nama želimo provesti putujući svijetom, a za tu priliku ne koristimo automobil, nego motocikl Guzzi California 1400. To je nejvjerojatno iskustvo i jednostavno u tome uživamo – ispričao je za kratkog susreta u Tuzli za portal TuzlaLIVE.
Jurić je, inače, porijeklom iz Drijenče, gdje ima imanje koja je ostala od oca. Kaže kako su mladi iz sela otišli u inozemstvo, te da zemlja uglavnom nikome nije interesantna za kupnju.
Pitali smo ga i za Viktorina Jurića Pašu, legendarnog ratnog “haveojca” iz Drijenče, koji je iz rata izašao kao invalid.
– Paša također u Drijenči ima imovine, ali je svoj život svio u Poreču. Koliko sam čuo, namjerava otvoriti hotel za ratne vojne invalide – kaže Zvonko Jurić.
No, da se vratimo na temelj priče, o putovanjima i ljubavi prema motociklizmu. Član je Automoto kluba u Zagrebu. Zanimljivo, pobjednik je Touring kupa Hrvatskog moto saveza s prijeđenih 83.211 kilometara zbog čega je proglašen vozačem godine HMS-a.
Poslao nam je link zanimljivog teksta objavljenog u magazinu “Motorevija” pod naslovom “Priče iz Garaže”, u kojem naširoko govori o svom životu na “dvotočkašu.
Evo te priče…
Nakon što se izvukao iz ralja teške bolesti, Zvonko je kupio je novu Moto Guzzi Californiju te u društvu supruge, u nepune tri godine, prevalio više od 140.000 km.
Početak druženja s motoriziranim dvokotačima odvijao se prema dobro poznatom scenariju – u mlađim tinejdžerskim danima Zvonko je neko vrijeme vozio Tomosove mopede, a zatim je stigla Jawa 350 s kojom se također družio neko kraće vrijeme. Bilo je tu raznih dogodovština i lijepih trenutaka, ali nekoliko – ne baš bezazlenih padova – primoralo ga je na apstinenciju. Ipak, želja za slobodom i vjetrom u kosi neprestano je tinjala, da bi se nakon pune 42 godine radnog staža sasvim rasplamsala.
Za novi početak Zvonko je odabrao Piaggio Beverly, ali ga je ubrzo zamijenio Kawasakijem VN 900. “Sviđa mi se koncepcija cruisera jer volim opuštenu vožnju i ugodnu ergonomiju, a budući da na motociklu gotovo nikada nisam sam, već u društvu supruge Nade, masivni cruiser pokazao se idealnim rješenjem”, prepričava nam Zvonko, naglašavajući da i njegova supruga voli udobnost vožnje. Stoga je trebalo pronaći adekvatnu zamjenu za VN 900, što i nije bio neki problem već samo ‘slatka briga’.
“U jesen 2017. supruga i ja posjetili smo sajam EICMA Milano te pomno razgledali što se sve nudi, a odgovara našim kriterijima. Komfor je mojoj supruzi apsolutni prioritet, dok ja nipošto ne zapostavljam ni dizajnersku priču. Ubrzo smo suzili potragu jer smo na željene motocikle sjeli i brzo saznali odgovara li nam ergonomija, pa smo kao dva finalista izabrali BMW R 1200 RT i Moto Guzzi Californiju 1400.”
I nakon što su ‘vijećali’ nekoliko mjeseci, početkom 2018. posjetili su Mandello del Lario, pitoreskni gradić na obali jezera Como gdje je i smještena Moto Guzzijeva tvornica i muzej. “Odluka je vrlo brzo pala – kupujemo Californiju! No odmah je uslijedila i nova potraga, ona za motoklubom u kojem želimo postati aktivni članovi. Budući da smo prijatelji s Borisom Rukavinom (poznatim globetrotterom, putopiscem i ljubiteljem bijelo-plavog propelera, nap. a.), učlanili smo se u BMW motoklub Zagreb.”
A mi se pitamo – pa kako s talijanskim motociklom u motoklub s izraženim bavarskim predznakom? Zvonko odmahuje rukom i kaže: “Važni su ljudi i dobro društvo, a motocikl drugog proizvođača ionako nije prepreka za članstvo.” Nije trebalo dugo da brojač kilometara na prekrasnom Moto Guzziju počne vrtjeti brojke kao od šale. Što u klupskom, što u individualnom aranžmanu putovanja, Zvonko i supruga su samo tijekom 2018. okrenuli 30.000 km. Usporedbe radi, prosječna godišnja kilometraža koju prevaljuje hrvatski motociklist je desetostruko manja, stoga nije teško postaviti ‘dijagnozu’ da su Zvonko i supruga Nada pravi ovisnici o dugim putovanjima.
“Naš fetiš su dugometražna putovanja, pa smo već krajem 2018. počeli kovati planove za predstojeću sezonu. Tijekom 2019. obišli smo većinu europskih zemalja, dijelom u sklopu klupski organiziranih druženja, a djelomice u vlastitoj režiji. Obišli smo Maltu, Nordkapp, Maroko, Cipar, kao i sve zanimljive destinacije koje su nam bile na ruti. I za razliku od nekih koji se bjesomučno trude nakupiti što više kilometara u tekućoj godini kako bi se okitili priznanjem HMS-a, mi se trudimo doživjeti destinaciju, upoznati kulturu, gastronomiju, znamenitosti i prirodne ljepote”, napominje Zvonko koji je i pobjednik ‘HMS Touring Kupa’ jer je tijekom 2019. prevalio 83.211 km, što mu je osiguralo laskavu titulu HMS-ova touring vozača godine.
Osim europskim destinacijama, Zvonko je u društvu supruge vozio gotovo svim asfaltiranim cestama Hrvatske, tako da su upoznali svaki kutak Lijepe naše. Nije da to nisu činili u mlađim danima drugim prijevoznim sredstvima, ali motociklom su sve to doživjeli iz druge perspektive, a posebno su očarani našim otocima.
No vratimo se nakratko ‘glavnom sporednom liku’ ove priče, koji je i povod našeg druženja. Naime, rijetko se može sresti Moto Guzzi sa 140.000 km, a da to intenzivno nakupljanje kilometara nisu pratili kvarovi. “Moja pretpostavka je, budući da model California nastupa i na zahtjevnom tržištu SAD-a gdje pokušava oteti dio kolača Harley-Davidsonu, da su u Moto Guzziju ipak povisili kriterije vezane uz kvalitetu”, napominje Zvonko, a u razgovoru saznajemo da California čak nije propustila ulje na brtvama, a i sami smo nekoć na testnim motociklima iz Mandella del Larija brisali ‘kapljevinu’, što s brtve glave motora, što s kardanskog sklopa. U svakom slučaju, sviđa nam se što su Talijani izgubili taj dio ‘šarma’ koji nikoga nije impresionirao.
Za dobru tehničku formu motocikla zaslužni su serviseri zagrebačke tvrtke Moto Mondo, kojima Zvonko, osim redovitih servisa, s punim povjerenjem prepušta motocikl na detaljnu kontrolu prije svakog duljeg putovanja. Također, gume redovito mijenja u velikogoričkom Unikomercu, no zahvaljujući umjerenom tempu vožnje, potreba za novim setom guma javlja se tek svakih 20-ak tisuća kilometara.
“Nikada se ne dovodim u rizične situacije, uvijek detaljno pripremam svako putovanje, žena i ja koristimo vrhunsku motoopremu, a dnevno prevaljujemo do 400 km. Glavni je razlog što želimo da nam na kraju dana ostane dovoljno slobodnog vremena za uživanje na destinaciji”, naglašava.
Za kraj ga pitamo i što ga se najviše dojmilo na dosadašnjim putovanjima, koju stranu svijeta preferira te planira li Californijom u Kaliforniju? “Hrana mi je najbolja u Italiji, a priroda i pejzaži u Norveškoj. Sviđa mi se susretljivost ljudi u Maroku, a očaravaju me povijesne zanimljivosti u Turskoj. Ukratko, preferiram putovanja u smjeru jugoistoka, dok za sjever mogu reći da ima tipičnu ‘hladnoću’ koja se ne odnosi isključivo na temperaturu zraka. Na popisu želja imamo još Island, Irsku i Bjelorusiju, a ni putovanje ‘preko Bare’ nije isključeno”, smješka se Zvonko dok navlači kacigu i opkoračuje masivni cruiser.
“California ostaje u mojoj garaži, ali moram si nabaviti neki lakši i agilniji motocikl s kraćim međuosovinskim razmakom”, dodaje. Pretpostavljamo, neki koji na spremniku goriva nosi logotip s bijelo-plavim propelerom.
TEHNIČKI PODACI
Moto Guzzi California 1400 Touring
Zrakom i uljem hlađeni, dvocilindarski V-motor pod 90 stupnjeva, radilica smještena uzdužno, 1380 ccm, 96 KS pri 6500 o/min, 120 Nm pri 2750 o/min, mjenjač sa šest stupnjeva, sprijeda dva diska promjera 320 mm, straga disk promjera 282 mm, prednja guma 130/70 R18, stražnja guma 200/60 R16, spremnik goriva 20,5 l, masa sa svim tekućinama 346 kg
Zvonko Jurić pobjednik je HMS-ova touring kupa 2019. S prevaljenih 83.211 km u godinu dana ponio je laskavu titulu HMS-ova touring vozača godine. (Motorevija, TuzlaLIVE, M. Petrović)
SVAKA ČAST ZAPOVJEDNIČE !!!
POZDRAV TEBI I OBITELJI !!!
[…] smo o tome nedavno objavili priču na TuzlaLIVE, Jurić nam je obećao poslati izvješće o dva podviga koja je tada planirao, od […]
[…] Dakle: 115 za 115-tu! – poručio je za portal TuzlaL!VE. […]
[…] Dakle: 115 za 115-tu! – poručio je za portal TuzlaL!VE. […]