Kaže da novija literatura naglašava pitanje čuda odbrane BiH, a u tom čudu je čudo odbrane Sarajeva jer je tu bila najveća koncentracija vojne sile koja je iskazana kroz blokadu.
“Taj 2. maj je bio prvi preloman datum, preloman događaj jer je tog dana bio pokušaj približavanja tadašnjih vojnih snaga JNA zgradi Predsjedništva i zauzimanja zgrade Predsjedništva, a vjerovatno i drugačijeg daljeg scenarija unutar Predsjedništva. Tu je hrabro u uspješno izvedena odbrana koju su izvele snage Teritorijalne odbrane i snage Specijalne policije našeg Dragana Vikića. Naravno da je to kao događaj bilo sve pred očima građana BiH i da je podizalo strah i tenzije. U kontekstu ovog događaja dogodilo se i hapšenje predsjedavajućeg Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića, ali na sreću sutradan i nadalje događaji su se mijenjali i išli u smjeru da predsjednik dođe na svoju predsjedničku poziciju i da se odbiju takve opasnosti koje su bile nad Sarajevom i u Sarajevu.”
Navodi da ima više prelomnih trenutaka u historiji BiH.
“BiH je u tim godinama ratnim, a i poratnim nakon Dejtonskog mirovnog sporaszuma prošla kroz izazove kakve ranije u istoriji nije imala. Prvi izazov je bio šta će se dogoditi sa BiH u dovršenom procesu disolucije jugoslovenske federacije. Najprije, BiH je prošla kroz pluralizaciju svog političkog sistema, mirno uspješno 1990. Potom je BiH prošla kroz svoj odgovor na pitanje šta je budućnost BiH, kuda će BiH. Parlament je odlučio da provede referendum građana sa jednim jedinim pitanjem i na tom referendumu su građani pozitivno odgovorili i BiH je iza toga dobila svoje međunarodno priznanje. Tada je BiH postala međunarodno priznata, nezavisna, suverena i članica UN-a. To je treći izazov koji je BiH veoma uspješno izvela iako je već započeo rat sa snažnim elementima agresije na suverenu i nezavisnu zemlju. Naravno, sljedeći izazov je bila odbrana BiH. Nju je organizovalo i uspješno vodilo ratno Predsjedništvo RBiH.”
Pejanović pojašnjava da je u BiH na snazi atomizirani, usitnjen politički pluralizam.
“To je nešto što je izraz naše neuspješne političke, dmeokratske tranzicije. Očekivati je da to pitanje ne može ostati tako otvoreno. Ne može se odlagati pitanje reforme Izbornog zakona, a glavne tačke su uvođenje višeg cenzusa za izbore, pa da se ukrupnjavaju. Drugi vid reforme je uvođenje prijevremenih izbora. Tehnička vlada ne postoji nigdje, to je udar na demokratiju. U mjerama koje su uvedene da se deblokira Federacija, jedna od mjera je da se mijenja Ustav i da se u sadržaju promjena nađu prijevremeni izbori. I to je dobro. I treći vid reforme su tehničke pretpostavke, da bude transparentno. To je nužno učiniti da bi se stranački sistem konsolidovao”- piše FTV.
Na pitanje do kada će nam trebati pomoć međuanarodne zajednice odgovara: “Po nekima koji ne misle o prošlosti, ne misle dovoljno ni o sadašnjosti, a posebno o budućnosti, nema mjesta da naše građane usmjeravamo da protestuju pred OHR-om. Dejtonski mirovni sporazum je kreiran dominantno voljom vodećih sila u međunarodnoj zajednici. Osigurane su međunarodne mirovne snage i civilne međunarodne snage koje imaju ovlaštenja za provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u jednoj istorijskog perspektivi je integracija BiH u EU i NATO savez, odnosno usvajanje tih standarda i ulaženje u jedan stabilan period života i razvoja. Međunarodna zajednica je do 2008/09. godine primjenjivala bonske ovlasti koje su prevenirale da BiH nema blokada. I onda su se pojavile snage, posebno kod nas, ove što bi htjele da destruiraju državu, prije svega SNSD, ne trebaju stranci, treba ih otjerati… Onaj ko to zagovara je više nego slijep jer BiH ne može doći do članstva u EU i NATO bez podrške i pomoći institucija međunarodne zajednice.”
Pejanović ističe da stranci izučavaju mnoge izvore o BiH kako bi bili upućeni, te da im njegova nova knjiga može mnogo pomoći.
Smatra da je svim građanima u FBiH laknulo jer je formirana nova Vlada.
“Izlazimo iz perioda neizvjenosti. Nova Vladw je došla u dosta teškom i izazovnom vremenu. Od Vlade se mora tražiti da ne oklijeva ni u čemu, da ubrza reforme, ekonomski razvoj i zapošljavanje, rješavanje nagomilanih socijalnih problema. I naravno da sačuva jedinstvo i da bude u komunikaciji s ljudima.”