Na nedavnom zasjedanju Vijeća sigurnosti Ujedinjenh nacija u Njujorku zamjenica stalnog predstavnika SAD-a u UN-a Doroti Šea istakla je da Amerikanci pružaju punu podršku domaćim rješenjima između triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Konkretno to znači da je SAD protiv međunarodnog intervencionizma u BiH što je značajna promjena pristupa američke administracije. Akcenat je na pronalaženju kompromisa vladajućih stranaka koji bi omogućio izlazak iz sadašnje duboke političke krize.
Kako postići kompromis Bošnjaka, Srba i Hrvata u državnim organima kad postoji strah jednog od onog drugog, ili od oba? Bošnjačke stranke se zalažu za gradnju funkcionalne države bez opstrukcija, uz punu zaštitu svih prava entiteta i svakog naroda. To njihove kolege iz srpskih i hrvatskih stranaka ne podržavaju, jer smatraju da se iza funkcionalne zapravo krije težnja za unitarnom državom, a Bošnjaci tvrde da im se to imputira i da nije isto funkcionalna i unitarna, ali je bitno da je država.
Kandidat Saveze nezavisnih socijaldemokrata za predsjednika Republike Srpske Siniša Karan u emisiji Telering RTV RS-a rekao je da se Bošnjaci kao najbrojniji narod u BiH zalažu za to da Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini budu manjina. To naravno nije tačno, nego je po svemu sudeći, sračunato na to da se srpski narod uplaši od Bošnjaka koji bi navodno mogli ugroziti dosadašnju razinu političke autonomije Republike Srpske.
Naveo sam Karanov stav da bih objasnio kako, ne samo on, nego i neki drugi pogrešno shvataju put do rješenja. Takve različite vizije i načine ostvarivanja istog cilja shvataju tako da ostvare veće beneficije za sebe. U takvom “kompromisu” ostvaruju se beneficije učesnika, ali jednog cilja, progresivne i prosperitetne Bosne i Hercegovine – i nema. Ustvari, rezultat tog kompromisa jeste da države bude sve manje.
Jer, kako drugačije objasniti blokade iz Reopublike Srpske da se iz državnog budžeta obezbijede sredstva za podmirenje duga BH Radiotelevizije nego kao pokušaj ukidanja državnog elektronskog medija. BHRTV je došao u tešku finansijsku situaciju zbog toga što RTV Republike Srpske sebi ostavlja dio od naplaćene takse u tom entitetu umjesto da ga po zakonu prosljeđuje BHTV. Taj dug sada iznosi oko100 miliona KM,.
Jasno je da Milorad Dodik kao predsjednik SNSD-a ruši državu BiH, jer tvrdi da Bosna i Hercegovina nema državni praznik – 25. novembar kad je održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH, da nema državne imovine, pa po toj antidržavnoj matrici ne treba da ima ni državni radio i TV. Za Tužiteljstvo BiH Dodikovi postupci nisu udar na državu i da nema dokaza da se protiv njega vodi istraga. Očevidno je da pojedini tužitelji Srbi štite Dodika i zbog toga se on i dalje ponaša arogantno i bahato.
Dokle god Dodik, bez obzira na to koju političku funiciju ima, određuje politiku Repubike Srpske i on je kao partner poželjan jedino predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice Draganu Čoviću, a nikako bošnjačkim političkim strankama. Trojka iz Federacije BiH je s Dodikom raskinula svaki oblik koalicije još u februaru ove godine i lideri Socijaldemokratske partije, Naroda i pravde te Naše stranke s njim više ne žele sjesti za isti sto.
Ukoliko se Dodik povuče iz politike prva opcija je kompromis, a ako on i dalje bude lider RS-a to je nemoguća misija. Šta je onda druga opcija u BiH? Mnogi misle da se tada ide ka kiprizaciji BiH. To bi bio proces kad država formalno zadržava suverenitet, simbole, himnu, zastavu, mapu, međunarodno priznanje, a na terenu faktički više ne postoji.
Kipar je ostrvo u Sredozemnom moru i od 1975. podijeljen je na grčki i turski dio između kojih je zona pod upravom Ujedinjenih nacija. Organi UN-a priznaju jedino grčki vladu, dok su Turci na sjeveru proglasili nepriznatu “Tursku Republiku Sjeverni Kipar”. Do sada nije učinjen nijedan korak ka ponovnom ujedinjenju, iako je u interesu i jednih i drugih jedinstvena država. Kipar je primljen u Evropsku uniju 1. maja 2004., ali je ulazak u EU kontroverzan, jer je država podijeljena. I pored toga EU ne priznaje podjelu i sarađuje s gračkom vlašću na ostrvu.
Ima li razloga za optimizam kad je riječ o postizanju kompromisa u BiH? Kako je sada – nema, ali ne treba odustajati. Kiprizacija BiH bilo bi najgore rješenje. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)