(Bešlagić: Proces treba čim prije dovesti do kraja – Foto: Arhiva)
U povodu medijskih napisa o izlasku iz pritvora profesora gitare, Predraga Stankovića (76), osumnjičenog za bludne radnje spram pojedinih njegovih učenika, kao i njegovog osmomjesečnog boravka ‘iza rešetaka’, te teško narušenog zdravstvenog stanja, društvene mreže preplavili su brojni komentari.
Najviše zamjerki u komentarima odnosi se na predug boravak u pritvoru profesora za koga se tvrdi da je odškolovao oko 1.000 gitarista, među kojima i nekih svjetski priznatih, te nehuman odnos pravosudnih tijela prema osobi kojoj (još) nije utvrđena krivica niti je izrečena presuda.
S ovim u vezi izdvojili smo komentar na FB-u bivšeg načelnika Tuzle i predsjednika Kantona, mr. Selima Bešlagića, koji je napisao:
“Htjeli ili ne moramo priznati da je ovo poraz svih iskrenih Tuzlaka. Za Stankovića smo trebali dići svoj glas ako ništa drugo onda da u istražnom postupku bude tretiran na bolji način i da istaga traje što brže nego do sada. Postavlja se pitanje a šta ako je optužnica netačna, ali i drugo pitanje: šta ako je optužnica stvarna?
Stanković je zaslužio zbog svog umjetničkog rada i doprinosa korektniji odnos i zbog svega ovoga potrebno je ovaj proces što prije dovesti do kraja. Predragu želim oporavak sa nadom da se vrati svom normalnom životu. Sretno.”
———————-
Bez namjere da prejudiciramo stav suda o (ne)djelu profesora Stankovića i da se opredjeljujemo za ‘jednu ili drugu stranu’, Redakcija portala je istog stava kao i Bešlagić: potrebno je sudski proces što prije dovesti do kraja. (tl)
U kontekstu cijelog dotičnog sudsko-tužiteljskog procesa, sintagma “poraz svih iskrenih Tuzlaka” je profani cinizam: pa, nije valjda da su se “iskreni Tuzlaci” upravo sad probudili iz gotovo osmomjesečnog zimskog sna i “saznali” za hapšenje, pritvor i suđenje, i kao da je Tuzla tridesetšestmilionski Tokio, pa da se ne zna i ono što se nije dogodilo, a kamoli ono što jeste. Uostalom, kolektivne krivnje, posebno ova “iskrenih Tuzlaka” je striktno ubleha i klasično etička kategorija, uglavnom, svrhe samoj sebi. I uvijek je posterior “posipanje pepelom” izmišljenih kategorija kolektiviteta, najobičniji demagoški jeftini alat opravdavanja nečinjenja. Nažalost.
Samo sud može razrješiti ovaj slućaj.
Bešlagiću, ne mješaj se u rad sudova. To što ti privatno misliš, tvoje je pravo, ali ničija obaveza.