Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein Kavazović u bajramskoj hutbi podsjeća na važnost Hadža i kurbana. Hutbu prenosimo u cjelosti:
Jučer je bio dan Arefata, u kome je vrhunac obreda hadža. Danas je dan žrtve, Kurban bajram. U našoj modernoj povijesti ovaj bajram će ostati upamćen po tome što vjernici iz svih dijelova svijeta nisu mogli obići časna mjesta u Meki i Medini.
Svijet se suočava s velikom kušnjom i izazovom. Virus je poharao mnoga društva i mnoge porodice. Mnogo je onih koji su izgubili svoje najmilije. Mnogo je bolesnih. No, i ovu kušnju možemo savladati kao i one prije: snažnim pouzdanjem u Boga, jakom voljom, discipliniranošću, upornošću i borbom protiv nje.
U ovom odabranom danu naša srca su s onim malobrojnim muslimanima koji će svojom telbijom radosnicom, u ime svih nas, ponavljati riječi što su u srcima i dušama svih muslimana i muslimanki: Odazivam Ti se, Bože, odazivam; odazivam Ti se, jer Ti u svom Gospodstvu nemaš sudruga. Sva zahvala pripada Tebi i sve blagodati su od Tebe i vlast je Tvoja, Ti zaista u svom Gospodstvu nemaš sudruga.
Braćo i sestre.
Arefat je mjesto susreta Adema i Have, mjesto novog otkrivanja ljudske prirode i novog upoznavanja. Dan Arefata je dan početaka ljudske zajednice, dan bračnih odnosa, dan ljudskog roda u kome su naši praroditelji spoznali koliko su važni jedno drugom i koliko su potrebni jedno drugome. Njihov ponovni susret na Arefatu, nakon izgnanstva iz dženeta i dugog lutanja, jeste dan spoznaje i priznanja greške koju su počinili. Od toga dana to priznanje greške i kajanje zbog nje su dva najvažnija svojstva naše ljudskosti.
Susret na Arefatu je unio novu vrijednost u naše živote, vjeru i nadu po kojoj je moguće nadići grešku i pad i živjeti pokajničkim životom.
Dan Arefata je sama suština hadža, kako nas je poučio Vjerovjesnik, a.s., kada je rekao: „Hadž je boravak na Arefatu“. To je dan podsjećanja na naše pretke, dan u kome su oni, a i mi kroz njih, spoznali svoje ljudske potrebe, dan u kome su obnovili nadu u Božiju milost i oprost, dan u kojem se rodila nova želja za životom i strah od negove neizvjesnosti.
Hadž i kurban nas iznova podsjećaju na temelje naših života, na ono što je bilo na početku, ono što je sada i što će nam se desiti na kraju našeg ljudskog putovanja. Oni nas podsjećaju na ljudski pad i kajanje, na nadu i podizanje, na svijest o povratku sebi, na dobro i zlo koje vreba, na ono što je pravo među nama i ono što je krivo, na ono u čemu su naša nesreća i propast.
Ibrahim, a.s., nam je kurbanom u liku svog sina Ismaila pokazao važnu duhovnu stanicu na kojoj treba da se zadrži svako od nas, svaki muškarac i svaka žena. Uvijek i iznova treba da preispitujemo svoj nijet prije nego što se odlučimo na čin. Ništa se ne upliće u naše živote kao naš nijet i žrtva koju podnosimo: za njih je vezana naša sudbina. Allahu nisu potrebni ni meso ni krv kurbana, kaže se u Kur'anu; On gleda u naš nijet, našu bogobojaznost. Ibrahim, a.s., poučio nas je da služiti Bogu mogu samo oni koji očiste svoju namjeru, svoj nijet: to su oni koji su spremni doživjeti vjeru i živjeti njene vrijednosti. To su oni koji su odlučili ispuniti zavjet na koji su se obavezali.
I mi danas, kao i Ibrahim, a.s., u svoje vrijeme, stojimo pred našim izazovima i kušnjama, dunjalučkim željama i zavjetima, ne samo vjerskim, već i moralnim i profesionalnim. Ibrahim, a.s., nas je podučio da čovjek treba da služi onome na što se zavjetovao. Svako od nas bi trebalo da ostane predan onome što jeste: učitelj vjere vjeri, roditelj porodici, političar politici, državnik državi, ljekar medicini, majstor svom zanatu, a umjetnik umjetnosti.
Sa žaljenjem moram konstatirati da smo se udaljili od imperativa da služimo prema našim zavjetima, na načelima morala, znanja i profesionalnosti. Ljudi od vjere, službe i struke ne bi smjeli dozvoliti da budu instrumenti manipulacija u ovako teškim prilikama koje proživljavamo. Svađalački tonovi koje čujemo u javnom prostoru, dok se borimo za živote i zdravlje ljudi, unose nemir i zabrinutost među nas. Ostrašćenost koju vidimo u komunikaciji poznatih javnih ličnosti, obrazovanih ljudi, čudi i zabrinjava.
Bajram je vrijeme u kome treba jedni drugima da priđemo, zatražimo halala i ponudimo izvinjenje. Vjerovjesnik, a.s., kaže: „Nije dozvoljeno nijednome muslimanu da raskine odnose s drugim muslimanom više od tri dana. Dokle god su u tom stanju, oni su skrenuli od istine… a ukoliko umru zavađeni, ni jedan neće ući u Džennet“. (Ibn Hibban)
„Dovoljno je muslimanu zla na ovom svijetu da ponizi svog brata muslimana. Svakom muslimanu kod njegova brata muslimana moraju biti svete tri stvari: njegov život, njegov imetak i njegova čas“t. (Muslim)
Ovi odabrani dani su idealni da započnemo dugu i tešku borbu protiv tih naših rascjepkanosti, zavada i javnih svađa. Neka prvi korak bude ademovska spoznaja da nismo u pravu, da često griješimo i pretjerujemo. Budimo hrabri u borbi sa samima sobom. Budimo odgovorni prema samima sebi i ne dozvolimo da pokvarimo vlastiti najljepši lik u kojem nas je Allah stvorio. Nemojmo čestitima i poštenima biti primjer lošeg postupanja i vladanja. U našem društvu budimo uzori, primjeri poštenja, morala i čestitosti. Širimo dobro i borimo se da ono postane dominantno među nama.
Braćo i sestre.
Molim vas da povedete računa o svom zdravlju i zdravlju svoje rodbine i prijatelja. Nalazimo se u prilikama koje u novijoj historiji ne pamtimo. Naši prijatelji i poznanici umiru u strašnim mukama i prolaze teška i bolna fizička i psihička stanja. Ljekari se bore da pomognu i olakšaju patnje, svjesni da lijeka za ovu zaraznu bolest još nema. Ono što možemo najlakše učiniti za sebe i za druge jeste da sami sebi pomognemo samozaštitom, noseći maske, čuvajući propisanu udaljenost i vodeći računa o higijeni.
Danas se naša vjera iskazuje disciplinom, u dobroj namjeri da sačuvamo život, jer „onaj ko bude uzrokom da se nečiji život sačuva kao da je sve ljude sačuvao“, kako nas opominje Uzvišeni. Samozaštita je danas sami dio vjere, najvredniji vid dobročinstva i morala. Ne govorimo ovo zbog toga što nas je strah smrti, koja će ionako doći, jer smo smrtna bića, već iz duboke potrebe vjere koju nam je Allah objavio i odgovornosti pred Njim za darove života i naše preuzete obaveze da ih štitimo u svakoj prilici i na svakom mjestu.
Nemojmo dozvoliti da nas razlike udalje jedne od drugih. Ne sudite ljudima o onome u čemu je Bog konačni sudija. Činimo ono što se od nas traži, pomozimo jedni drugima i natječimo se u dobru. Svima nam je zajednički neprijatelj Iblis i njegova vojska zla. Zloj napasti mržnje u sebi se suprostavite, tjerajte je iz svog srca kao što Sunce tjera tminu. Mislimo o danu kada od pomoći neće biti ni imetak, ni vlast, ni moć, već čisto dobro srce koje će svjedočiti pred Bogom. Savjetujem vam: ako ste uzeli nečije pravo, hak, vratite mu ga; ako ste nekoga zakinuli ili oštetili namirite mu; ako ste nekoga uvrijedili zatražite halala; a ako ste nekoga zapostavili potražite ga. Širite mir i dobro među ljudima.
Braćo i sestre.
Provedimo ovaj Bajram bez velikih okupljanja. Neka nam kurbani budu primljeni kod Allaha i neka budu zamjena za naše živote i živote naših najmilijih. Zamolimo Allaha jutros baš tom dovom. Dijelimo ih komšijama i rodbini na siguran način i ne dovodimo ih u opasnost.
Svima vama od srca želim sretne bajramske dane. Neka nas Allah izbavi iz ove velike kušnje i neka se bolesnima među nama smiluje i podari ozdravljenje. Molimo Ga da nam da ono što je bolje za nas i za našu vjeru.
Svima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori, te Kosovu i Sjevernoj Makedoniji i bošnjačkoj dijaspori želim sretne kurban-bajramske dane. Provedimo ih u radosti, nadi i iskrenom pouzdanju u Allaha.
Bajram šerif mubarek olsun!