HRONOLOGIJA DOGAĐAJA KOJI SU DOVELI DO PROPASTI RUDNIKA UGLJA U REŽIJI VLADE FEDERACIJE BiH I JAVNOG PREDUZEĆA ELEKTROPRIVREDA BiH
Nedavni “desant” Javnog preduzeća EPBiH (JPEPBiH) na Rudnik uglja “Kreka” u Tuzli događaj je koji je izazvao veliko zanimanje javnosti u BiH. U medijima se sukob združenih, Vlade FBiH i JP EPBiH, protiv organizacije sindikata Rudnika “Kreka”, tumači na razne načine, a da se pritom ne ulazi u suštinu spora.
Nakon izbora 1989. godine, rudnici u FBiH su nastavili poslovati potpuno odvojeno od JP EPBiH. U međusobnim odnosima uvijek je bila sporna cijena uglja plaćana kroz toplotnu energiju uglja. Cijenu je formalno određivala Vlada FBiH, a stvarne cijene JP EPBiH, i bile su niže od proizvodnih cijena uglja. Nakon nesreće 1990. godine u Rudniku “Dobrnja” rudari RU “Kreka”, nezadovljni svojim položajem, obustavili su proizvodnju 1991. godine (stupili u štrajk). Nezadovoljstvo je kulminiralo u Sarajevu čupanjem tramvajskih šina i bliskim susretima sa policijom.
Spor je riješen posredovanjem Predsjedništva RBIH.
Jedini period bez sukoba na relaciji RU “Kreka” i JP EPBiH bio je tokom rata kada su rudnici Tuzlanskog kantona i TE “Tuzla” radili kao jedno preduzeće, organizovani kroz termoenergetski sistem (T.E.S) sa izjednačenim platama (paketom ulja i brašna)!
Nakon rata Rudnici uglja u Federaciji BiH (RU FBiH) nastavili su poslovati negativno i gomilati gubitke.
PRIJEDLOG ORGANIZACIJE RU I JP EPBiH – RAD KONSALTING KUĆA IZ NJEMAČKE I SAD
Koncem devedesetih godina bilo je pokušaja da se riješi problem rudnika uglja u FBiH. Vlada FBiH tražila je pomoć preko ambasada Njemačke i SAD.
Urađene su dvije “studije”, obje sponzorisane:
– Studija podobnosti u rudnicima Srednje Bosne i Tuzle (autor: Marston/Marston Sent Missuri, SAD, 2000 godina)
– Program modernizacije rudnika uglja u FBiH (autor: D.M.T Montag Consalting, Essen Deutschland, 2001. godina)
Zajednički zaključak obje studije:
Predlažu promjenu organizacije rudnika uglja FBiH spajanjem RU “Kreka” i Termoelektrane “Tuzla” (TE “Tuzla”) i RMU Kakanj i Termoelektrane “Kakanj” (TE “Kakanj”) u jedinstvena preduzeća, čime bi se omogućilo dugoročno ekonomsko i ekološko održivo snabdijevanje termoelektrana ugljem
Uz obrazloženje:
– TE “Tuzla” i TE “Kakanj” troše 90 posto uglja iz većih rudnika. Ti rudnici ne mogu opstati bez ugovora o plasmanu sa JP EPBiH što ukazuje na monopolski položaj JP EPBiH, a što Vlada FBiH pokušava povremeno rješavati odlukama o cijenama uglja.
– Stanje u RU FBiH je posljedica sporog planiranja i odsustva tržišta i obje “studije” ističu da je dobar primjer za organizovanje RU FBiH organizacija RU i TE Ugljevik, RU i TE Gacko, objedinjeni u jedno preduzeće (organizacija naslijeđena od JP EP RBiH).
Vlada Federacije BiH nije prihvatila predloženu reorganizaciju RU i JP EPBiH. Vrijeme i ambijent su bili idealni za realizaciju prijedloga. Narednih godina rudnici uglja su nastavili gomilati gubitke.
Na kraju 2007. godine gubici po osnovu obračunatih, a neuplaćenih zakonskih obaveza, iznosili su 318 miliona KM od čega su gubici RU “Kreke” iznosili 79 miliona KM. Vlada F BiH (N.Branković – op.a.) ne istražuje i ne utvrđuje kako su nastali gubici i ko je odgovoran, nego donosi “Zakon o finansijskoj konsolidaciji RU Federacije prema obračunatim, a ne uplaćenim javnim prihodima za period od 2009. – 2015. god. (dalje Zakon).
Zakonom je predviđena konsolidacija RU za gubitke koji su nastali do konca 2007. godine. Na način kojim se stranke na vlasti godinama pljačkaju građane u FBiH koristeći tzv. javna preduzeća (JP). Po zakonu JP su u cijelosti državno vlasništvo. Država donosi sve važne odluke kao vlasnik trajnog kapitala, a za svoj rad JP, odgovaraju cijelom društvu, odnosno, Parlamentu FBiH, kao čuvaru javnog interesa.
Dobit, ali i gubici u poslovanju JP pripadaju, preko budžeta, cijeloj društvenoj zajednici. To je razlog zašto se ne privatizuje oko 550 JP u FBiH popunjenih stranačkim i rodbinskim kadrovima koja u većini posluju sa gubicima, koji se nadoknađuju iz budžeta.
Usvajanjem “Zakona o konsolidaciji Rudnika uglja u Parlamentu FBiH, Vlada FBiH je najavila kao početak modernizacije prestrukturiranja Rudnika uglja.
UDRUŽIVANJE RUDNIKA UGLJA U FBiH SA JP EPBiH I STVARANJE KONCERNA EP BiH
Slijedeći manevar Vlade FBiH (rahmetli Mustafa Mujezinović – op.a.) izvela je sredinom 2009. godine, kojim je upravljačka prava nad rudnicima uglja u Federaciji (“Kreka”, Đurđevik, Kakanj, “Abid Lolić” – Bila, Zenica, Breza i Gračanica) prenijela u stopostotnom iznosu “đuture” sa gubicima na JP EPBiH i time odgovornost za rad RU prenijela na JP EPBiH. Rudnici su se pridružili JP EPBiH kao povezana društva u kojem je EPBiH vladajuće, a RU zavisna društva. Time su se stvorili uslovi za stvaranje koncerna EPBiH.
Prilikom potpisivanja ugovora o stvaranju “koncerna” direktor JP EPBiH, Amer Jerlagić je izjavio:
“Velika želja koncerna je da u prve tri godine rada u sanaciju RU-a investiramo 300 miliona KM, u drugoj fazi od 2013.-2015. godine još 300 miliona KM. Današnji čin je za BiH najveći od Dejtona, stvorit ćemo dobre uslove za rad rudara. Naši rudnici bit će slični rudnicima u Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj…”!
Brzo će se ispostaviti da je organizacija RU i EPBiH kao povezanih društava davno prevaziđen oblik organizovanja pogotovo javnih preduzeća u sektoru energetike. Najavljena modernizacija rudnika putem prestrukturiranja bila je prevara rudnika i obmana javnosti. Poslovni odnos između rudnika i JPEPBiH ostao je isti, a zbog nedefinisanja međusobnih nadležnosti i nedostatka kontrole otvoren je put u kriminal. Narednih godina rudnici su nastavili raditi sa gubicima. Kako su radili vidi se iz slijedećeg:
– Informacije o stanju u ZD RU koja posluju u sastavu JP EPBiH u period 2009.-2017. godine (autor revizorska kuća G.Thorton, Banjaluka). Na osnovu informacije urađena je za potrebe Vlade Federacije
– Analiza upravljanja RU u period 2009.-2017. godine (autor JPEP BiH). U “informaciji” se navodi da su ukupne obaveze RU na kraju 2017. godine 748 miliona KM od čega obaveze prema državi iznose 413 miliona KM. U odnosu na 2009. godinu uvećane su za 156 miliona KM. Ako se uvećanju dodaju sredstva realizovana kroz “Zakon o konsolidaciji RU” u visini od 175 miliona KM, onda gubitak u odnosu na 2009. godinu iznosi 331 milion KM.
U RU Kreka akumulirani gubitak iznosi 392 miliona, ukupne obaveze 283 miliona, od čega prema državi 120 miliona KM. Veliki broj primjedbi vanjskih revizora odnose se na postojeću organizaciju u JP EPBiH, koje su formulisani kroz zaključak o potrebi prestrukturiranja sektora energetike i RU u FBiH.
KO JE ODGOVORAN ZA TEŠKO STANJE U RUDNICIMA UGLJA FBiH I HAOS U RU “KREKA”
Nakon 2017. godine, pa do 2021. godine, situacija u RU Federacije BiH od loše postaje gora, a u RU “Kreka” katastrofalna. Ukupne obaveze Rudnika uglja povećane su sa 748 miliona na nevjerovatnih 960 miliona od čega se 171 miliona KM odnosi na RU “Kreka”. Iz JP EPBiH tvrde da su od 2009. godine u Rudnike uglja u Federaciji, za modernizaciju opreme, uložili 312 miliona, avansnih plaćanja 200 miliona i 40 miliona pozajmica, od čega u RU “Kreka” 86 miliona KM, ne navodeći koliko se odnosi na pozajmice koje su vraćene.
JP EPBiH ostvaruje 90 posto svog profita spaljujući ugalj iz dvije TE. Ugalj godinama plaća rudnicima po nižim cijenama od proizvodnih gurajući rudnike u gubitke i istovremeno optužujući ih za malu produktivnost, prezaposlenosti i dr. I time je zatvoren krug u međusobnim odnosima. Dakle, špekulacijama, u kojima učestvuje i Vlada FBiH, dio novca otet od rudnika kroz cijenu uglja predstavlja kao svoju pomoć rudnicima.
Za haotično stanje na PK “Dubrave” i PK “Šikulje” optužuju menadžment Rudnika ističući nedostatak tehničko-tehnološke i radne discipline, što je tačno.
Pravo pitanje je: Ko je odgovoran za stanje kopova koji se upropaštavaju godinama?
Upravo PK “Dubrave” i PK “Šikulje” zorno ukazuju koliko je JP EPBiH napunjena nesposobnim stranačkim kadrovima. Projektom izgradnje zamjenskog bloka 7 u TE “Tuzla” predviđeno je da PK “Dubrave” i PK “Šikulje” snadbijevaju blok 7 ugljem, sa 3,3 miliona t/god, za period 40-50 godina.
Prestrukturiranjem površinskih kopova trebalo je prethoditi najmanje tri godine prije potpisivanja Ugovora o izgradnji bloka 7.
Trebalo je uraditi slijedeće:
Definisati eksploatacione rezerve uglja, obzirom na stanje kopova ponovno izraditi projektnu dokumentaciju, nabaviti prema projektnoj dokumentaciji nedostajuću mehanizaciju, riješiti socijalni status viška radnika i za sve navedene aktivnosti prethodno obezbijediti finansijska sredstva.
Za stanje na površinskim kopovima isključivi krivac je onaj kome je društvo dalo upravaljanje državnom imovinom, a to je 100 % vlasnik kapitala RU “Kreka”, dakle, JPEPBiH. Dvanaest godina traje devastacija kopova, a da JP EPBiH ništa nije poduzela da zaštiti imovinu. Ovdje ima itekako posla i za tužilaštvo.
Kada se spomenu rudnici obavezno ide i riječ prestrukturiranje (restrukturiranje). Koriste je za svašta, a najmanje vezano za izvorno značenje. Tako ministar za energetiku rudarstvo i industriju (MERI), Nermin Džindić, komentariše ukidanje NO RU “Kreke”, kaže:
“Imamo jednog direktora i jednog tehničkog direktora rudnika za razliku od ranije…,ovo je prvi i najvažniji potez u programu restrukturiranja rudnika uglja”.
Ili, saopštenje za javnost iz JP EPBiH:
“Jedini spas za RU “Kreka” je nastavak procesa prestrukturiranja po programu koji je predložio menadžment koncerna EPBiH-a, prihvatili su Vlada Federacije BiH i Samostalni sindikat rudnika FBiH” (6. august 2021.).
ZA PROTEKLIH 12 GODINA JP EPBIH NIJE POKRENULO NIJEDAN PILOT PROGRAM
Očigledno je da Ministarstvo energetike, industrije i rudarstva FBiH i menadžment JP EPBiH pogrešno tumače tu riječ koja je za RU daleko složenija u odnosu na druge djelatnosti i ne treba da čudi što su nakon “desanta”, doživjeli blamažu. Prestrukturiranje se provodi tamo gdje se pojave problemi, u ovom slučaju na površinskim kopovima. “To je zahtjevan i skup proces uz uključivanje najboljih kadrova rudnika i JP EPBiH, predstavnika lokalne zajednice, finansijskih institucija, a podrazumijeva tehnološku modernizaciju i zbrinjavanje viška zaposlenih.”
Kada govorimo o prestrukturiranju Rudnika uglja, za proteklih 12 godina JP EPBiH nije pokrenula nijedan pilot program.
Iz RU Kreke već duži period u javnosti se pojavljuju samo predstavnici Sindikata kada najavljuju obustavu rada zbog kašnjenja plaća. Ponekad, ujutro, najave obustavu, poslije podne je otkažu. Bavili su se posljedicama, a ne uzrokom svog ponižavajućeg položaja, a to je postojeća organizacija, vladajućeg i zavisnog društva. U vladajućem su prosječne plate od 2009. godine skoro duplo veće nego u zavisnom društvu, Rudniku.
Jedini pozitivni događaj je da se Vlada Tuzlanskog kantona po prvi put uključuje u rješavanje problema u RU “Kreka”. Dosadašnja praksa bila je da se ide u Sarajevo u stranačke centrale “po mišljenje”.
Vlada TK je prema Ustavu FBiH dužna da se uključi u rješavanje odnosa između rudnika na TK i JP EPBiH. U poglavlju 4 Ustava FBiH, poglavlje 6, čl.2 u nadležnostima na korištenju prirodnih bogatstava Vlada TK je potpuno ravnopravna sa Vladom FBiH.
Na kraju pitanje za sugrađane mlađe od 50 godina:
Da li znate da je Elektroprivreda RBiH 1988. godine planirala projekat Tuzla-B, izgradnju tri bloka po 500 MW? Urađeni su svi pripremni radovi i u Moskvi potpisan ugovor. Početak radova prekinuo je rat.
Bilo je inicijativa poslije rata da se projekat aktivira. Da je realizovan, šta mislite kako bi u ekološkom smislu izgledala Tuzla danas? (Mr. Nedžad Berbić, dipl. ing. rudarstva, nekadašnji član Upravnog odbora i tehnički direktor Rudnika “Kreka”)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Prije svega cestitka na vanredno dobroj,iscrpnoj analizi stanja u rudnicima Kreka .Nazalost ,smjer kojim je krenulo ovo drustvo gdle se promovira preovladavanje podsvjesti naustrb svjesti i visih moralnih kodeksa.dovodi do urusavanja kompletnog drustva i promoviranje nepravde kao normalnog nacina zivljenja.U sljedecem periodu mozemo vise nego izvjesno ocekivati dalju degradaciju svega sto ce stvoriti sliku koja ce zbilja biti uzasavajuca, nazalost.Promjena svijesti je ultimativni lijek i to mora biti primjenjeno danas. Sto se tice pitanja u vezi nikad realiziranog projekta o 3 bloka od 500 MW, o tim posljedicama koje bi bili proizvedene je bolje i ne razmisljati.