Prije deset hiljada godina, grupa tinejdžera u današnjoj Švedskoj žvakala je i pljuvala komadiće brezove smole, otprilike na isti način na koji moderna djeca mogu zalijepiti svoje korištene žvakaće gume na donju stranu školske klupe.
Međutim, ovi davni adolescenti nisu ni znali da će njihovo odbačeno žvakanje jednog dana analizirati naučnici, otkrivajući da su jeli jelene, pastrmke i orašaste plodove, zubima obrađivali vučje i lisičje krzno i patili od bolesti desni, piše Iflscience.
Tri komada sažvakane smole breze, koja se koristila kao ljepilo tokom kamenog doba, izvorno su otkrivena 1990-ih na mjestu zvanom Huseby Klev. Na temelju starosti sedimenta u kojem su uzorci pronađeni, istraživači procjenjuju da su stari između 9540 i 9890 godina.
Kako bi potvrdili da su naborane uzorke ljudi doista žvakali, autori studije usporedili su sekvence DNK mikroba prisutne u smoli s modernim i starim mikrobiomima sline. Pritom su otkrili visoke razine bakterija povezanih s parodontitisom (bolešću desni), kao što su Treponema denticola, Streptococcus anginosus i Slackia exigua.
Ostale bakterijske vrste, uključujući Streptococcus sobrinus i Parascardovia denticolens, koje su obje pokazatelji karijesa, također su bile prisutne u izobilju u drevnim žvakaćim gumama. Komentirajući ove nalaze u izjavi, autor studije dr. Emrah Kırdök objasnio je da “postoji bogatstvo DNK sekvenci u žvakanoj mastici iz Huseby-Klev, a u njoj nalazimo i bakterije za koje znamo da su povezane s parodontitisom, i DNK od biljaka i životinja koje su prije toga žvakali”.
Doista, osim naglašavanja lošeg oralnog zdravlja mezolitskih Skandinavaca, genetski podaci izvučeni iz žvakaće gume otkrili su različite biljne i životinjske vrste koje su prošle između usana žvačača malo prije nego što su grizli smolu. To uključuje izvore hrane poput lješnjaka, jabuka, potočne pastrve, crvenog jelena.
Također su otkrivene vrste ptica kao što su patka, čupava patka i crvendać, što ukazuje da su Skandinavci iz kamenog doba možda koristili svoje zube za preradu kostiju ovih stvorenja u alate, osim što su ih jeli.
Istraživači su također identificirali DNK nekoliko kanida, uključujući crvenu lisicu, arktičku lisicu i vuka. Prema autorima, te su životinje vjerovatno bile lovljene zbog krzna, a ljudi su možda koristili svoje zube u nekom trenutku u pripremi ovih koža.
Među drugim biljkama otkrivenim u žvakaćoj gumi bila je imela, za koju istraživači kažu da se mogla koristiti u medicini ili za proizvodnju otrova za vrhove strijela.
Sažimajući nalaze tima, autor studije profesor Anders Götherström rekao je da DNK u drevnoj gumi “pruža sliku života male skupine lovaca-sakupljača na skandinavskoj zapadnoj obali.”
“Znamo da su ti tinejdžeri jeli jelene, pastrve i lješnjake prije 9700 godina na zapadnoj obali Skandinavije, dok je barem jedan od njih imao ozbiljnih problema sa zubima”, rekao je. (tl)