Uz slavljeničko raspoloženje, iće i piće, u Lukavcu je 10. novembra 2003. godine, potpisan ugovor izumeđu Koksne industrije i britanske tvrtke GIHIL. Uime domaće ugovor o zajedničkoj firmi potpisao je direktor Vehid Mešić i Pramod Mital vlasnik GIHIL-a, dok je treći popisnik, uime Vlade Tuzlanskog kantona, kao svjedok, njen premijer, Bajazit Jašarević.
Sve se dogodilo u jednom danu, dakle sjednica Vlade na kojoj je donesena Odluka o prihvatanju teksta Ugovora i njegovo potpisivanje! Žurilo se, jer je KHK bio u golemim finansijskim i proizvodnim problemima.
Krajem januara ove godine, tužilac Kantonalnog tužilaštva, Ćazim Serhatlić, podigao je optužnicu protiv Pramod Mitala i pet ljudi vezanih za poslovanje GIKIL-a, kako se zove zajednička firma za proizvodnju koksa i niza nus proizvoda. A sve je počelo da se zakuhava znatno ranije.
Već 2018. godine, državni dio Uprave GIKIL-a je od Kantonalnog suda u Tuzli tražio da Mital ispuni ugovorne obaveze na šta je dobio odgovor da ugovorne obaveze ne rješavju domaći sudovi već međunarodni arbitražni sudovi.
Četiri godine čekanja
Onda je stvar u svoje ruke uzelo Kantonalno tužilaštvo pa je u ljeto 2019. godine tužilac Serhatlić tražio hapšenje i privođenje Pramod Mitala i dvojice njegovih saradnika, što je i učinjeno. Tu vijest je prvo saopštio britanski Rojters, a tek su potom Serhatlić i njegov šef Tomislav Ljubić slavodobitno izvijestili „Senat i narod“ da su spriječili ogromnu pljačku narodne imovine u najmanjem iznosu od 21 miliona maraka.
Pramodov brat, Lakšmi, svjetski kralj čelika i član jedne od najbogatijih porodica na svijetu, uplatio je na poseban račun GIKIL-a 21 milion maraka odštete i 3 miliona maraka osiguranja za Pramoda i dvojicu saradnika, kakav je bio prijedlog odbrane, a kojem se tužiteljstvo nije protivilo. Naravno, sva trojica su odmah otišla u V. Britaniju. Zašto im nisu uzete putne isprave, zašto nisu preduzete i druge mjere osiguranja da će biti dostupni daljim istražnim radnjama? Odgovor na ta pitanja zna svaki student prava, ali ne, izgleda, i tuzlanski tužitelji.
Poslije četiri duge godine od hapšenja, Kantonalni sud je potvrdio optužnicu koju je Serhatlić podnio protiv rečenih osoba. Naravno, britanski državljani neće nikad doći na suđenje! Ali, postavlja se pitanje na osnovu kojih je argumenata Pramod Mital traži 300 miliona dolara odštete? U potrazi za odgovorom, uložili smo napor da dođemo do Ugovora i Aneksa ugovora između te tvije kompanije.
Vlada gluha i nijema
U članu 11. Ugovora stoji: „Članovima društva srazmjerno procentu unošenog uloga pripada pravo na poslovni udio, pravo na učešće u podjeli dobiti, pravo na upravljanje Društvom, obaveza na snošenje poslovnih rizika i obaveza na eventualno pokrivanje gubitaka Društva. Uprava Društva je obavezna voditi knjigu udjela saglasno članu 326. Zakona o privrednim društvima“.
Aneksom Ugovora potpisanog 7.5.2004. godine kojeg su potpisali vlasnik GIHL-a Pramod Mital i u ime KHK, Vehid Mešić i Faik Buševac, član 11 je promijenjen i sad glasi :“ Članovima Društva srazmjerno procentu osnovnih uloga iz člana 10. Ugovora, odnosno 51 % prema 49 % , danom registracije Društva pripada pravo na upravljanje, učešće u podjeli dobiti, obaveza na snošenje poslovnih rizika i obaveza pokrivanja eventualnog gubitka Društva.
(Faksimil Odluke o prihvatanju Ugovora…)
Članovima društva srazmjerno procentu unošenog uloga pripada pravo na vlasnički udio.
Uprava Društva je dužna voditi knjigu udjela saglasno članu 326. Zakona o privrednim društvima”.
Dakle, jasno je da se Pramod Mital ovim članom Aneksa pravno definisao kao većinski vlasnik imovine i upravljačkih prava! On nije mogao biti isključen iz tih prava osim ako Vlada TK ili Uprava nisu postupili po tužilačkim preporukama. Isključenje iz tih prava je jedan od argumenata Pramoda Mitala pred skorom arbitražom na Trgovačkom sudu u Beču.
S druge, pak, strane postavlja se pitanje Vladi TK: Kako je mogla, a da se ne pita, dozvoliti potpisivanje Aneksa Ugovora kad je većinski vlasnik KHK?
Betoniranje Mitala
Odgovor smo našli u članu 63. Ugovora koji glasi:
„Potpisivanjem ovog Ugovora Vlada TK daje saglasnost na zaključenje ovog pravnog posla kao i na druge poslove koji će iz ovog proizaći, a koji poslovi prije svega imaju za cilj integralno pokretanje proizvodnje i zapošljavanje radnika u KOKSNO-HEMIJSKOM KOMBINATU DD Lukavac…“. Time je legalizovan i tekst Aneksa !
Posebno interesantan je član 43. Ugovora koji je predvidio da se član Društva može isključiti iz članstva i da se na tu pismenu odluku može žaliti u roku od 30 dana kako je predviđeno Zakonom o parničnom postupku FBiH. On je Aneksom promijenjen i sad u njemu piše: „Isključenje bilo kojeg člana Društva, te uvjeti, postupak i posljedice isključenja utvrdit će se novim Statutom Društva u roku od 60 dana nakon registracije u Sudu. Postupak isključenja nije moguće primijeniti nakon što je uloženo, odnosno izvršeno više od 50 % ugovorenih obaveza ili poslije početka proizvodnje koksa u Društvu”.
Beč je veoma blizu
Ovim je Pramod Mital zabetoniran kao član Društva. “Armirani beton” je postavljen članom 64. Ugovora.
„Ugovorne strane saglasne su da sporove iz ovog Ugovora rješavaju sporazumno. U slučaju da to nije moguće ugovaraju arbitražu u kojoj će imenovati po jednog svog predstavnika, a ovi će sporazumno imenovati predsjednika. Za slučaj da to ne uspiju, predsjednika arbitraže će imenovati Arbitraža trgovinske komore u Beču. Odluka arbitraže je konačna i izvršna.
Arbitraža će voditi postupak primjenom pravila UNCITRAL-a“.
Dakle, nakon čitanja Ugovora i Aneksa, nameću se brojne dileme: Da li je Tužilaštvo trebalo tužiti Pramoda Mitala i njegeovu tvrtku ili sasvim druge ljude? Da li je Tužilaštvo Tuzlanskom kantona sposobno ili nespodobno da se bavi međunarodnim ugovorima? Da li su potezi Tužilaštva rezultat neznanja ili svjesne namjere? Da li su Vlade TK, Federacije i njihova pravobranilaštva znale kakve su posljedice našeg neznanja, javašluka, bahatosti i drugih sličnih „ukrasa“ naših antievropskih vlasti?
Bilo kako, narod će to sve platiti! (Piše: Ekrem AVDIĆ, kolumnista)