Često kažemo kako vrijeme brzo leti, a da toga nismo ni svjesni dok se to ne dogodi. Kao, na primjer, vrijeme kada podvlačimo crtu ispod 40 godina rada i kada odlazimo u mirovinu ili penziju, kako vam volja.
To su godine rada, sticanja iskustva, saradnje i druženja s kolegama, strankama, partnerima, vrlo je to bogato razdoblje, isprepleteno odnosima, navikama i raznim stvarima poput paukove mreže.
U “BIJELOM MANTILU” CIJELI RADNI VIJEK
Danas, 23. novembra 2023. godine, prvi je umirovljenički dan uglednog Tuzlaka i velikog čovjeka, primarijusa dr. Kasima Salkovića, ortopeda. Prije nekoliko dana na Klinici za ortopediju i traumatologiju uKC Tuzla kolege su mu priredile oproštajno druženje. Pokloni, čestitke, zagrljaji i stisak ruku, emocije, životni film se premotao dok trepneš, školovanje, studiranje, stažiranje, pa rat, i ono što je slijedilo nakon tog ružnog perioda života…
– Ukupno sam na Klinici za ortopediju i traumatologiju UKC Tuzla radio 33 godine, a u “bijelom mantilu” puni radni vijek. Ono što želim reći, svakako je to da sam sretan što sam učio od najboljih, što sam radio s najboljima, što smo predstavljali tim, u globalu, kojem se vjeruje i koji iza sebe nije ostavio ružan, nego lijep trag – kaže novopečeni penzioner, Kasim Salković Salk.
Na početku liječničke karijere, stažirao je u Domu zdravlja u Kalesiji.
– Prije je to bila obaveza, raditi kao ljekar opšte prakse. Svakako korisno iskustvo. Potom sam prešao na Infektivnu kliniku UKC Tuzla, a naposljetku nakon specijalizacije, na Kliniku za ortopediju i traumatologiju UKC Tuzla – navodi.
ODOH U GRAČANICU NA KAFU
Dugačko je to razdoblje u kojem doživljavamo i uspone i padove. Vrijeme kada tražimo sebe, potvrđujemo se, dajemo se drugima…
– Mi u zdravstvu dajemo se pacijentima, zbog njih smo to što jesmo i tu gdje jesmo. Zbog njih nam katkad, da iskreno kažem, bude i pregršt sijedih u kosi, ali to je tako valjda u svakom poslu – reći će primarijus dr. Salković.
Veseljak, kakav je inače u životu, znao je reagovati na nervozu pacijenata u svom stilu. Jednoj sceni sam svojevremeno i sam prisustvovao, prije podosta godina. Ispred ordinacije “mravinjak”. Svi koji su čekali pregled nagurali su se na vrata čekajući kad će ih doktor prozvati. Jedna je žena srednjih godina bila bučna. Komentirala je sve i svašta, i čekanje, i ako bi neko slučajno ušao makar da pozdravi doktora, elem sva nervozna i “nabrijana”..
U jednom trenutku, dr. Salković izlazi iz ordinacije da bi u gipsaoni, na drugom kraju hodnika, pregledao pacijenta čija je noga u gipsu.
– Gdje ćeš sad? – skoro da mu se u lice unijela već spomenuta, nervozna žena.
– Odoh Gračanicu na kafu, brzo ću se vratiti? – sav ozbiljan reče Salk i produži u gipsaonu. U masi tajac. Ko je skontao, skontao je.
A onda, tamo, među manje nervoznima, reče:
– Možeš ti misliti, pita me gdje ću sad!? A ja od jutros, kako sam ušao u ordinaciju, nisam predahnuo ni sekundu, tolika je gužva. A ona bi još i da joj referišem kako ću raditi. E, ljudi moji, svašta!
Smijeh u gipsaoni, svi znaju kako je plah, ali u srcu dobričina. Ko mu se za pomoć nije obratio, nije mu ni pomogao, što bi rekao narod.
SKORO ČETVRT VIJEKA U FK SLOBODI
Prije nekoliko godina doživio je srčani udar. Završio je jednu operaciju, izašao iz operacione sale da predahne, pa će nazad, na drugu operaciju. Tada ga je pogodilo i umjesto da operiše, postao je pacijent. Srećom, izvukao se, oporavio. I dalje je ostao da radi svoj ljekarski posao. Do kraja radnog vijeka. Uz donekle izmijenjeni ritam života.
– Barem sat dnevno šetnje. manje sekiracije, mirnije organizovati život – kaže.
Tada je raskinuo s jednom velikom životnom ljubavi – fudbalom i Slobodom. Naime, dr. Kasim Salković pune 24 godine bio je klupski ljekar Slobode. I postao je na neki način “maskota” kluba. Liječio je generacije nogometaša skoro četvrt vijeka i spremao ih za sportska borilišta.
Vjernost Slobodi utkana je u njegovim venama i, reklo bi se, da njima teče crveno-crna krv. Ne samo njegovim, nego, izgleda, i drugima u porodici Salković. Zato nije slučajnost da je trenutno u stručnom štabu Slobode, koja se pokušava vratiti u “premijerku” njegov sin, Vedad Salković, također ortoped i, kako kažu, jedna od uzdanica novog vala respektabilnih liječnika UKC-a Tuzla.
ODLAZAK U PENZIJU NE ZNAČI “ADIO”
I, sad, došla je mirovina. Kada se život treba organizovati na drukčiji način. Mnogo je ljekara koji nastavljaju raditi u privatnim ordinacijama, ima i onih koji kažu “dosta”.
– Unatoč svemu, mislim da je odlazak u mirovinu dobitak. Trenutak je to kad zastanemo na raskršću, pogledamo na sve strane, vidimo gdje jesmo i gdje da krenemo. Ako znamo pravac, a prati nas zdravlje, odlazak u mirovinu bit će samo jedno novo skretanje u životu, bogato uspjesima, novim iskustvima, navikama i prijateljstvima. Sada ću svakako imati više vremena da se družim s prijateljima, više nego što sam mogao do sada – vjeruje popularni Salk.
Na kraju pomalo emotivnog razgovora s ljekarskom i urbanom legendom grada, zaključit će.
– Bez obzira na to što je riječ o trenutku koji izaziva brojne emocije, uspomene i sjećanja na lijepe trenutke, odlazak ne znači i „adio“ prijateljima, kolegama, saradnicima. Naprotiv, svaki naš naredni susret bit će kao susret prijatelja i istomišljenika, ljudi koji su u dobrim i lošim vremenima dijelili teške i lijepe trenutke, uspjehe, zajedničke napore da nekome olakšamo život. To je naša misija i vjerujem da dijelim mišljenje kada kažem da smo u tome uspjeli – zaključio je primarijus dr. Kasim Salković, specijalista ortopedije, od danas zvanično umirovljenik “u najboljim godinama”.
REKLI SU O DR. SALKOVIĆU NA FACEBOOKU:
Kemal Papracanin:
Čovjek koji mi je spasio ruku! Nikad ga neću zaboraviti, sa njegovim ocem ležao u bolnici legenda od čovjeka, takodje i Vedad Salkovic veliki čovjek!
Dr. Faris Odobašić:
Čestitke na zasluženoj penziji!
Suljo Doric:
Čestititam jedan od najboljih doktora, da se naprimaš penzija!
Vedrana Tokic Gojkovic:
Sretan odlazak u penziju, zdravlje da Vas služi. Vedator nastavlja.
Jasminka Glinac:
Kasime, želim ti da u zdravlju i sa puno radosti uživaš u najljepšem životnom periodu
(Piše: Miroslav PETROVIĆ, Foto: Facebok, mpt, lična arhiva)
…zbogom koverto, rado te se sjecam
pemzija mala, da je bogdo’ veca….
Uvalih maxuma na svoje radno mjesto
al maxum trosi, zaboravlja me cesto
Svakodnevna jadikovka prosjecnog doktora sa UKC Banovici-Kalesija-Zivinice