Da današnji dan, prije tri godine, prestalo je da kuca srce legendarnog nogometaša i trenera Slobode i najuspješnijeg selektora jedne omladinske selekcije BiH, Sakiba Malkočevića Soka.
Porodica Malkočević, ali svi oni koji su drugovali sa Sokom, bili njegovi intimusi ili saradnici u poslu koji je volio, svaki oktobar dočekuju i dočekivat će s velikom tugom i neizbrisivom boli. Porodica je na mazarju Sakiba Malkočevića stalno, od smrti naovamo, skoro svaki vikend. Traže utjehu koju je teško pronaći, ako je uopće moguće.
I danas porodica, rodbina, prijatelji i kolege su na mezaru u Lipnici. Odaju počast velikom čovjeku i sportskom entuzijasti i znalcu.
Nekadašnji selektor kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine Sakib Malkočević preminuo je 24. oktobra 2020. godine u 55. godini, nakon duge i teške bolesti.
Malkočević je rođen 25. januara 1965. godine u Tuzli. Kao igrač cijelu karijeru proveo je u Slobodi, a u trenerske vode uplovio je 2002. godine.
Kao trener Slobode dva puta je učestvovao u Intertoto kupu i jednom u Kupu UEFA, dok je 2011. godine s juniorima Slobode osvojio titulu prvaka BiH.
Nisu ga uprave mazile, ali mu nisu mogle osporiti znanje, rad, uspjeh…Dva puta su ga smijenili s kormila ekipe samo zato što je imao svoje mišljenje i nije dopustio da mu nameću saradnike.
– Neka vaših trenera, posla ima za sve, ali nemojte mi osporavari one koje sam ja izabrao – govorio je tadašnjim čelnicima, koji su bili isključivi: Taj više ne!
Taj, trener kojeg je Sok uzeo za saradnika, nije im se sviđao. Ali, Sok nije htio saviti kičmu.
– Ipak ja odgovaram za rezultate, neka i MOG i VAŠEG u stručnom štabu – sjećam se njegove polemike s tadašnjim predsjednikom.
Nije popustio, smijenili su ga, a da nije vodio nijednu utakmicu. Jednom su ga smijenili nakon dva kola – poraz od Želje u Sarajevu, remi na Tušnju s Orašjem!?
Učinilo im se da se neće ostvariti ciljevi Kluba. Vidoviti, valjda.
– Kojeg Kluba? Pa mi i nemamo Klub! Lako je napravioti ekipu, ali de da najprije napravimo Klub – često je ponavljao onima koji su postavljali “ciljeve”. Zbog takvog razmišljanja, neki su mu zamjerali, ali se većina slagala s njim. Pokazalo se to vremenom.
Sok je ostao upisan kao uspješan trener. Dva puta Intertoto kup, prošao prva kola, jednom Evropska liga, ali su u FSBiH izmislili “licencu”, oduzeli “crveno-crnima” pravo igranja, otišao je nižeplasirani Široki. Naša posla.
Malkočević je potom preuzeo katedsku reprezentaciju BiH koju je u tri navrata odveo na Evropsko prvenstvo. Najuspješniji je selektor omladinskih selekcija BiH, jedan od najuspješnijih trenera Slobode uopće.
Vrijeme zaista leti, ali ostaju uspomene na sjajnog čovjeka i sportistu, koji je zadužio sve koji su ga poznavali: dobrotom, smirenošću, taktom, nogometnim znanjem, ljubavlju…
Nedostaje svima. Njegov osmijeh, njegov savjet, njegova razmišljanja o fudbalu, o Slobodi, o životu uopće… I zbog toga ćemo vječito biti tužni. I siromašniji za jednu prerano “uspavanu” ljudsku gromadu. Tri godine su prošle, ali zaboravu mjesta nema. Počivao u miru Božjem, dragi Sok! (mp)