(Piše: Đuro Kozar, novinar, Krečanin sa adresom u Sarajevu)
Prije nekoliko dana na ovom portalu objavljena je foto-vijest pod naslovom “Bila jednom jedna pruga” na kojoj su jedva vidljive, zarasle u korov, šine na ulazu u Željezničku stanicu u Tuzli. To je nažalost ogledalo realnog stanja u kojem je Tuzla bez putničkog željezničkog prometa “slijepo crijevo”, već dugo izvan redova vožnje.
Doista, pusto danas izgleda Željeznička stanica u Tuzli bez putnika koji su godinama putovali u pravcu Doboja, Brčkog i dalje. Teretnog saobraćaja ima, ali su lokomotive na naftni pogon, jer u Tuzlanskom kantonu ni do danas nije izvršena elektrifikacija željeznica, valjda zato što je bilo (i ima) drugih prioriteta.
(Zapuštena pruga u okolici Tuzle – Foto: D. Zabuš)
Doista, pusto danas izgleda Željeznička stanica u Tuzli bez putnika koji su godinama putovali u pravcu Doboja, Brčkog i dalje. Teretnog saobraćaja ima, ali su lokomotive na naftni pogon, jer u Tuzlanskom kantonu ni do danas nije izvršena elektrifikacija željeznica, valjda zato što je bilo (i ima) drugih prioriteta.
I dok se teretnim vagonima prevozi ugalj i druge robe, dotle oni stariji građani sa čežnjom gledaju na prugu bez putnika. A Željeznika stanica pretvorila se u špeceraj – od igle, ali ne do lokomotive, jer je nema na peronu..
Vagoni kao u kaubojskim filmovima
Prvo je 2012. ukinut voz Tuzla-Brčko, a u bivšoj državi bila je linija Tuzla-Brčko-Vinkovci. Objašnjenje je bilo da je nerentabilna. Jeste da se nekada u Željezničkoj stanici Brčko Novo prije prelaska mosta na Savi mijenjala lokomotiva. Onu iz Željezničkog transportnog preduzeća Sarajevo, kao i vagone, preuzimao je ŽTP Zagreb, ali bilo je putnika i tamo i ovamo.
Potom je 2019. ukinut voz Tuzla-Doboj za koji se opet kazalo da je neisplativ jer je bilo malo putnika. Tim vozom putovao je baš onaj ko je morao, jer su vagoni bili kao u kaubojskim filmovima, sa otrcanim sjediištima, prljavim podovima i prozorima koji se ljeti nisu mogli otvoriti, a zimi je bez grijanja bilo hladnije nego napolju.
Putnička karta bila je doista jeftina, ali s obzirom na “standard” bolje da se nije ni naplaćivala. Pored toga taj voz je išao 40 km na sat, pa su putnici uskakali i iskakali tokom vožnje ne čekajući zustavljanje voza na nekoj od brojnih stanica. Željeznice Federacije imaju svoju odgovornost za ukidanje ove linije, ali ni Vlada Tuzlanskog kantona u vezi s putničkim vozovima nije nedužna,
Kantonalni ministri u više mandata svakako su trebali više učiniti da Tuzla ima putničke vozove najprije do Doboja, a poslije i do Sarajeva i Ploča. Ali, ta vlada je svoj interes tražila i pronašla na Aerodromu Dubrave koji joj je donosio određeni prihod.
Od Banje Luke, preko Tuzl, do Srbije
Međutim, mnogi građani niti lete, niti će letjeti s tog aerodrome i na njega doiaziti, jer bi prije, naprimjer, htjeli vozom da idu od Tuzle do Srebrenika i Bosanske Bijele, ili Lukavca i Gračanice. Ali se ne zna kad će.
U vezi s ovom pričom podsjetiću da su se proljetos sastali ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Srbije Goran Vesić i ministar komunikacija i prometa u Vijeću minstara BiH Edin Forto i razgovarali o saradnji dviju zemalja na unapređivanju cestovnih i željezničkih veza. Zaključili su da se modernizuje željeznički koridor koji ide od Banje Luke preko Doboja i Tuzle na Zvornik i dalje u Srbiju,
Kako je rečeno, priotitetno je da se izvrši elektrifikacija ovog koridora i za ovu investiju povuku novčana sredstva iz proračuna Evropske unije. Naime, EU je još 2020. iz pristupnim fondova odobrila novac za modernizaciju puteva i pruga na Zapadnom Balkanu od kojih je dio predviđen i za BiH.
Srbijanska strana je posebno pokazala interes da prugom Banja Luku preko Doboja i Tuzle poveže sa Srbijom i tako unaprijedi trgovinsku razmjenu. Teretni vozovi, s mrkim ugljem iz Banovića, i sada iz Živinica idu prema Zvorniku, to jest do željezničke stranice u Karakaju, a odatle preko mosta na Drini u Srbiju.
Gradilo je 150 omladinskih radnih brigada
Riječ je o pruzi Tuzla-Zvornik koju je u dužini od 45 km od 1986. do 1989. godine gradilo 150 omladinskih radnih brigada sa 6.349 akcijaša iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Agresija na BiH izvršena iz Savezne Republike Jugoslavije poremetila je izgradnju “bajpasa” kojim se Tuzla preko stanice Bosanska Poljana trebala povezati sa Živinicama.
Prva željeznička kompozicija prugom Živinice-Zvornik prošla 18. januara 1992. godine i prevozila je automobile “golf” iz Fabrike automobila TAS u Vogošći za Srbiju. Dionicu od 45 km voz je prešao za 55 minuta, prosječnom brzinom od 50 km/h. Onda je rat prekinuo željeznički saobraćaj koji je ponovo uspostavljen 25. januara 1999. kada je uz pomoć SFOR-a iz Živinica krenuo voz sa 15 vagona za Novi Sad.
Treba, dakle, biti strpljiv i vjerovati da će se šinama od Tuzle i do Tuzle, putničkim vozovima kad-tad ići prema Doboju i Brčkom, a preko Živinica i Zvornika ka Srbiji. (Piše: Đuro KOZAR, novinar, Krečanin s adresom u Sarajevu)