PIR je skraćenica za posebne istražne radnje koje tužilaštvo, uz sva tehnička sredstva i ljudska znanja, koristi prilikom istraga koje se vode protiv najvećih kriminalnih organizacija, kakve su narko i druge mafije, terorističke skupine, međunarodni krijumčari ljudi i roba, klasični reketaši …
Ogromna sredstva i ljudski materijal je upotrijebio i kantonalni tužilac iz Tuzle, Ćazim Serhatlić, da bi dokazao kako je organizovana devetočlana grupa, na čelu sa tadašnjim predsjednikom Socijaldemokrata BiH, mr. Enverom Bijedićem, izvršila kriminalne radnje pogodovanja i sticanja dobiti i drugih benefita prilikom dodjele posla izrade šest bušotina na Rudniku soli Tuzla, domaćoj firmi Mining&Drilling u vrijednosti od 5,6 miliona maraka!
Dakle, snimanjem razgovora, fotografisanjem, vidio-snimcima, vještačenjem mobilnih telefona, praćenjem, prisluškivanjem i drugim radnjama, Tužilaštvo ni nakon osamnaest ročišta pred sutkinjom Opštinskog suda u Gračanici, Selmom Brkić, nije dokazalo ni „o“ od organizovanog, ni „k“ od kriminala, ni „p“ od pogodnosti, ni „d“ od dobiti niti bilo šta drugo od opisanog u optužnici!
Zamislite, samo je prikupljeno 10.993 fotografija dokumenata, ličnosti, snimaka viber poruka od kojih je 115 izdvojeno kao „dokazni materijal“!
Tako je posebnim istražnim radnjama, kao jedan od dokaza, tužilac Serhatlić, na prošlom ročištu, dostavio fotografiju Atifa Mujkića, jednog od optuženih, i njegovog unuka. Zaista, lijep unuk, a lijep i djed! Kakav je to dokaz? Sem da je dokaz kako su obijica lijepi!
Ili, na jučerašnjem ročištu, prvooptuženi, mr. Enver Bijedić, preko mobilnog telefona dobija poruku od Enesa Bešića da li može pomoći jednom hodži da, u vrijeme korone, dobije mjesto u bolnici.
“A, može nam nešto proučiti za naše dobro“, veli Bešić.
Takođe, dostavljen je i snimak mobilnih poruka u kojim Adin Suljagić, pravnik iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, govori o preferenciji domaćih firmi od 30 posto u odnosu na inostrane i pita Bijedića šta o tome misli, na šta je on odgovorio da o tome odlučuju nadležni organi Rudnika.
Interesantno je da je Aziz Čačković, v.d. direktora Rudnika soli, odluke, saglasnosti i druga akta vezana za djelatnost firme, dostavljao sekretaru SDBiH, Huseinu Tokiću i svojoj supruzi!?
Dakako, bilo je u toku zadnja dva ručišta još mnogo banalnosti koje nemaju nikakve veze sa euforičnim izjavama tužioca Serhatlića, nakon privođenja, uz pomoć čete specijalista, optuženika na ovom sudu.
Sigurno je da su građani Tuzlanskog kantona već platili stotine hiljada maraka za tužilačku farsu, za mjehuriće od sapunice.
Suđenje će još trajati, a račun građanima će rasti. Suđenje ćemo pratiti u nadi da će tužilac sam, ili po odluci šefa mu Tomislava Ljubića, prekinuti bljutavu komediju od optužnice! (Izvještava: E. Avdić)