Washington Post o presudi u slučaju ‘Kovačević’

Najviši evropski sud presudio je u mišljenju objavljenom u utorak da politički sistem Bosne, uspostavljen u okviru mirovnog sporazuma uz posredovanje SAD 90-ih godina, pojačava etničke podjele i podriva demokratske izbore u toj balkanskoj zemlji.

Evropski sud za ljudska prava, ECHR, stao je na stranu Slavena Kovačevića, politikologa rođenog u Sarajevu, koji je prošle godine tužio Bosnu tvrdeći da onemogućava ljude koji odbijaju da se pridruže jednoj od etničkih grupa koje dominiraju u Bosni da glasaju za kandidate po svom izboru, stoji u tekstu Wasington Posta.

Presuda od utorka posljednja je u nizu presuda ECHR-a kojima se Bosni nalaže da svoj ustav učini manje diskriminatornim. Neuspjeh zemlje da ispoštuje te presude izmjenom ustava predstavlja kamen spoticanja na putu Bosne ka njenom zacrtanom cilju pridruživanja Evropskoj uniji. U sažetku svoje presude, sud je presudio da su bosanskohercegovački aranžmani o podjeli vlasti pretvorili zemlju u “etnokratiju” u kojoj je etnička pripadnost, a ne državljanstvo, ključ za osiguranje moći i resursa, navodi se u tekstu

Dominantne etničke grupe u Bosni – muslimanski Bošnjaci, pravoslavni Srbi i katolici Hrvati – “kontrolišu državne institucije kako bi zadržale svoje interese”. U međuvremenu, presudio je sud, državljani zemlje koji pripadaju manjinskim grupama ili odbacuju etnički nacionalizam su “srodni građanima drugog reda”.

U nastavku teksta, pojašnjavaju se razlozi zbog kojih je došlo do izricanja presude u slučaju Kovačević.

“Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine imao je za cilj okončanje rata u Bosni u kojem je poginulo 100.000 ljudi, a oko 2 miliona protjerano iz njihovih domova. Prema njegovim odredbama, zemlja je bila podijeljena na dva poluautonomna vladajuća entiteta — Republiku Srpsku i Federaciju u kojoj su dominirali Bošnjaci i Hrvati. Svaki od njih ima svoju vladu, parlament i policiju, ali ih povezuju zajedničke institucije na državnom nivou, uključujući tročlano predsjedništvo i dvodomni nacionalni parlament. Ustav kaže da se kandidati za državno predsjedništvo i zajednički gornji dom parlamenta, koji treba da usvoji sve zakone, moraju identificirati kao etnički Srbi, Hrvati ili Bošnjaci i da se njih dvoje moraju ravnopravno podijeliti između tri grupe. Svi ostali su isključeni. Osim toga, samo stanovnici dijela BiH koji vode Srbi imaju pravo glasati za kandidate za dvije čelne funkcije koji se izjašnjavaju o pripadnosti Srbima i samo stanovnici Federacije za one koji se povezuju s Hrvatima i Bošnjacima.”

Naglašeno je i da “sektaški sistem upravljanja održava otrovnu političku klimu koja omogućava dugo ukorijenjenim nacionalističkim liderima da obogate svoje saveznike i ostavlja reformski nastrojene Bosance bez prava da se kandiduju za najviše funkcije i sa malo poticaja za glasanje.”

Human Rights Watch, globalna grupa za ljudska prava, procijenila je 2019. da je 400.000 bosanskih državljana — ili 12 posto stanovništva zemlje — zabranjeno da se kandiduje za predsjednika svoje zemlje ili gornji dom njenog nacionalnog parlamenta zbog njihove vjere, etničke pripadnosti ili gde žive, stoji u zaključku ovoga teksta. (vb)