Na današnji dan prije 834 godine napisana je Povelja Kulina bana, najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, ali i jedan od najstarijih kod svih južnoslavenskih naroda i država.
Povelja ne samo da je jedan od najznačajnijih i prvih zvaničnih dokumenata među zemljama ovog dijela Evrope i svijeta o trgovinskoj saradnji, o slobodi kretanja ljudi, ideja, roba, već se njen značaj ogleda i u tome što se tiče boravka u zemlji Bosni i sigurnosti koju garantuje Kulin ban.
Povelja Kulina bana napisana je 1189. godine i najstarija je bosanska isprava, pisana bosanskim književnim jezikom, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku. To je dvojezični dokument, što znači da je namijenjen i onima koji ne razumiju bosanski jezik. Povelja je ne samo do sada najstariji pronađeni očuvani bosanski državni dokument, već i Povelja bosanskoga bana i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću i prvi je bosanskohercegovački dokument upućen stranom vladaru, pišu Vijesti.ba.
Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu u Rusiji.
Ovaj tekst o obljetnici Povelje Kulina Bana je nesumnjivo najrelevantniji dokument o atribuciji državnog identiteta Bosne i Hercegovine, ali govoriti o ovoj prevažnoj povjesnoj faktografiji, a odbaciti tadašnju duhovnu simboliku Bosne i Hercegovine vezanu za dan nastanka Povelje je više nego osiromašenje ionako ugroženog kulturološkog fundusa Bosne i hercegovine. Dan nastanka Povelje je 29. augusta/kolovoza i to je spomen dan smaknuća(smrti) ili Glavosjeka Sv. Ivana Kestitelja. Pored kršćanskih spisa Sv. Ivana štuje i Kuran kao Jahja, alejis-selam i daje mu značenje Božijeg Poslanika. U Središnjem Tuzlanskom parku postavljen je spomen obelisk Povelji u kome su dijelovi kršćanske inicijacije izbačeni i bez naznake tadašnjeg duhovnog simbolizma Bosne i Hercegovine (Glavosjek I. K.). Cjelovit tekst Povelje je prezentiran u dimenzijama simpilificiranog “spomenika krajputaša”, a sve to ja bih nazvao spomenik “Blasfemiji”, kulturnom primitivizmu ili prizemnoj fragmentarnoj kulturi i totalnom teološkom neznanju i nepoštivanju i poniženju tuđeg i drugačijeg. Moram napomenuti i da na jednom lokalitetu Južne Majevice prije petnaest godina rekognoscirao sam lokalitet sa raritetnim formama kršćanskih nadgrobnika na kome se na 29. kolovoza održava Bogoslužje , već stoljećima.