“Ja radim 24 sata i uradio sam što nije neko za 20 godina. Pa evo i u vozilima s novinarima, koji idu na teren, se voze ljudi koji nisu novinari. Gdje to piše ko koga može voziti? Zakon je jasan, ne možeš vozilo koristiti za privatne svrhe, kad ideš u službenu posjetu možeš voziti bilo koga.”
Ovo su riječi federalnog ministra unutrašnjih poslova Rame Isaka, koji je ovih dana u centru pažnje zbog činjenice da je jedini od dužnosnika u Srebrenicu došao helikopterom i to sa – sinom!
Baš kada se običan čovjek optimistički ponada da postoji konačnost skupa beskonačnih originalnosti i varijabiliteta izvornog domaćeg kretenizma javnih dužnosnika i da je napokon iscrpljen genomski potencijal idiotije i pijačarskog bezobrazluka članova njihovog užeg potodičnog stabla, eto ti spasonosne patopsihološke devijantne ekspoziture ISAK-osobnosti.
Postojao ili nepostojao Bog, sasvim može biti pojedinačno svejedno, ali okrutnost i format kazni kojima smo kolektivno izloženi, teško da nisu neke ontološke svrhovitosti i nadnaravnog kapaciteta.
Negdje smo fundamentalno i kardinalno zgriješili, te užas neophodnosti okajavanje tih grijeha i njihove dubine, ponajbolje ilustriraju “genijalno uspješni imbecili” isak-provenijencije, koji nam se tako slavodobitno krevelje iz svojih “helikopterskih visina”.
Samo je njihova nepatvorena iskrenost doživljaja “vesele” stvarnosti i svog okruženja gora od onog što oni groteskno simboliziraju i predstavljaju: kolosalnu ogromnost i nezadrživu stihiju “gluposti u akciji”, kao majku svih kletvi ovog i onog svijeta.
Svrha njihovog postojanja, sasvim opravdava sredstvo: to smo mi u realživotnom montipajtonovskom ogledalu zastrašujuće istine svedruštvene dekadencije i konačnog poraza nada. Aferim. (Piše: Derviš ČIČKO, društvenopolitički analitičar)
Prvo mi padne na pamet Bayden I sin mu Hunter,a druga zastrasujuca realnost jesu nasi gradovi koji su ,u stara dobra vremena bili pravljeni po mjeri svojih gradjana,docim danas ,ta uzasna zdanja koja su svuda oko nas,govore nam da smo bezvrijedni,niko I nista,potrosna roba.Ovo je sve namjerno dizajnirano zadnjih nekoliko desetljeca.Da bi se ovo izvrsilo bili su im potrebni mali monstrumi rasporedjeni u svim strukturama drustva.
Loše uredjena država – loši političari i vlastodršci. Takav smo i narod…