Moždana smrt UKC Tuzla i eutanazija FK “Slobode”

Poprilično je tragična koincidencija eskaliranja kadrovsko-direktorske bljutave trakavice na UKC-u Tuzla, kao samo jednog iz hrpe ozbiljnih indikatora dramatičnog organskog organizacijskog slamanja ove nekad elitne zdravstvene institucije. I primitivnog menadžersko-pijačarskog deklasiranja FK „Slobode“, tog tradicijskog sportskog ponosa Grada podno linčice, pa i dosta šire od toga, do ponižavajuće razine poluseoske „šabanije“.

Konkretno, može se konstatirati da postoje i ozbiljne dodirne uzročno-posljedične tačke ova dva naoko udaljena entiteta, iako se ovdje radi o potpuno različitim djelatnim univerzumima, onom fundamentalno medicinskom, po pitanju sigurnosti javnog zdravlja i na drugoj strani sportskom, sada već dijelom propulzivne industrije sporta, posebno nogometne.

U stvari, radi se o licu i naličju jednog te istog uludo proćerdanog „historijskog novčića“ u teškoj postratnoj epohi Tuzlanskog kraja i o nedoraslim infantilnim instant-protagonistima rasula pravih vrijednosti, koji su praksom svog hohštaplerskog šlamperaja postali školskim primjerom neuspjeha šire, gotovo polamilionske, društveno-političke zajednice. Razvojno-komparativnom mjerljivom usporedbom sa sopstvenim okruženjem, može se već ozbiljno govoriti o dvodekadno bespovratno propuštenim prilikama i posljedično padom prema trendovima dekadentnog razvojnog zaostajanja, posebno urbane Tuzle.

Svakako da se ovdje radi o dugogodišnje promašenim politikama i fatalnom nerazumijevanju banalnosti odnosa „baze i nadgradnje“ i prihvatanja kratkovide logike „basnolikog cvrčka“ o bavljenju striktno rastrošnim bahanalijama rashodovne strane budžeta, zaboravljajući da će neminovno doći i fiskalna zima, te da se od neposijanih njiva ne može očekivati niti solidna „otava“.

E, ta zimska mećava nepostojanja proizvodnog sektora, dramatičnog obima u Tuzli, i novih radnih mjesta, i posljedično nedostatka njegove produkcije „akumuliranja viška vrijednosti“, gurnula je već odavno desetine i desetine hiljada mladih ljudi da se bespovratno otisnu put Zapada „trbuhom za kruhom“. I na taj način strategijski proizvodeći i potpuno nezaustavljivi natalitetni domaći smak svijeta. Jednostavno, i bez obzira na prazni ideološki obrazac, troši se neuporedivo više od onog što se zaradi i ima, na potpuno neefikasan birokratozirani preglomazni javni sektor. Sektor koji se nezaustavljivo i beskrajnom spiralom propasti sumanuto samoreplicira poražavajuće negativnom kadrovskom nepotističkom selekcijom. Dakle, tuzlanski poslovni sektor nema stvarni obim profitnog kapaciteta da bi se bavio i „Slobodom“: zabavili su se o sebi.

Javna sportska i opšte urbano-kulturološka blamaža sa FK „Slobodom“ i njenim rezultatskim provincijaliziranjem, samo je vrh ledenog brijega i krunski dokaz ponižavajuće kvalitativne razine tradicijskog sportskog „statusnog simbola“ Grada i njegove evidentne vladalačke nesposobnosti da razluči šta je politika sporta, a šta sport u raljama politike. One neuspješne, posebno.

FK „Sloboda“ i njeno uže i šire upravljačko poslovno-organizacijsko okruženje, već gotovo dvadesetak godina, ponajmanje su ključno sportski utemeljeni organizam. Predominantno su sitna moneta za izborno-sezonsko interesno podkusurivanje novobogataškog građevinskog lobija i  sasvim privatnih parapolitičkih interesa gradskih moćnika, putem omogućavanja privilegiranog pristupa elitnom gradskom građevinskom zemljištu, onih „odabranih-sve-po-zakonu“.

I, gle čuda, gotovo u pravilu sve do sada, redom su gradski najneimari postajali „Slobodini“ predsjednički oberzaljubljenici lafo-odriješene kese. Ali, sve dok ne bi dovršili svoje privatne građevinsko-investicijske cikluse, kada bi „ljubav prema tuzlanskoj svetinji“ ekspresno kopnila. Kao što bi to Seve(rina)-nacionale rezignirano fatalistički konstatirala: „Mala je dala“. Uzalud, valjda.

Ali, išlo se dalje „snagom kontiunuiteta“, te se ponovo doguralo do početka kraja ili obrnuto, ali i do slavne „Prve Federalne lige“ i analogno do licitiranja najnovijeg „Slobodinog“ spasitelja „o javnom trošku“, kao i uvijek do sada. Hvala Ti Bože da još uvijek ima dovoljno ponajboljih građevinskih parcela na najužem dijelu Grada, a sve drugo je neuporedivo manje važno od „Slobode“, svetinje naše.

Naravno da će dušmani i neprijatelji slobodarske ljevičarske Tuzle reći da su i izbori slijedeće Gospodnje godine, te da je to idealan vakat da se zasjedne na čelo „Prve Federalne“ i da se suvereno i pobjednički samouvjereno vrati naša „svetinja“ u Premijer ligu „Gradskog vijeća“.

Naravno, na čelu sa najuspješnijim našim Gradonačelnikom među piscima i najboljim piscem među gradonačelnicima u historiji ovog Grada, što Tuzlaci najozbiljnije očekuju. Bez Njega sve je pusto, tužno i gubitnički depresivno.

Kako On otojč ode u Sarajevo da odsudno pripomogne i Državi „tuzlanskim načinom“, ovaj notorni Zijo & Co. ekspresno razjebaše sve što čovjek teškom mukom i odricanjem cjeloživotno izgradi i napravi.

Tuzla čeka, nada se, a to ponajbolje čini i zna. (Piše: Derviš ČIČKO, društvenopolitički analitičar)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Podijeli

7 0 komentara

  1. ne smije se podcijeniti sposobnost jasminovih pobočnika i kmetova da razjebi sve što je preostalo u TZ

  2. Vidis Dervise da sa “Faraonom” nije bila sutuacija toliko crna, kakva je sada. Jos cemo zaliti za njime. Ko bi povjerovao da ce ta misao indirektno izbijati iz tvog pisanja.

  3. Korupcija je broj 1 u UKC-u Tuzla. Od vrha do dna. Danas je pacijentima najvažnije šta ponijeti doktorima i sestrama za hediju. Bez toga gledaju te kao šugavog. Čast izuzetcima

    • Slično kao i u gotovo svim javnim institucijama, pa tu ni UKC nije izuzetak. Problem je što su najkorumpiraniji upravo oni, koji bi trebalo da onemoguće taj kriminal. I plaćeni su za to javnim novcem. Jasno je da je ključ u rukama onih koji se ne bune: narod, kolokvijalno govoreći.

  4. Posto iz licnog iskustva znam da se zaposlenje u UKC-u dobija uz uslov da se njima doturi 50000 KM,docim se popravak elektricnog stuba krece od 1000 do 2000 ,molio bih da se napravi lista da znamo tacno sta treba da se da u pojedinim sluzbama.

    • Može se i nešto raditi na vikendici, nije sve u parama, ha ja…Djeca pacijenata su izgradila mnoga vikendaška naselja

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *