– Meni su agenti SIPA-e uzeli telefon kao tadašnjem potpredsjedniku Socijaldemokrata BiH, a ne kao tadašnjem predsjedniku Skupštine Tuzlanskog i članu Doma naroda federalne skupštine – kazao je, među ostalim, kao svjedok optužbe, u devetoj epizodi tužilačke sapunice, Žarko Vujović, i sada predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona.
On je do sada najvjerodostojniji od dosad ispitanih 15 svjedoka tužioca Ćazima Serhatlića, koji devet zaposlenika Rudnika soli Tuzla ili funkcionera Socijaldemokrata BiH, tereti za krivična djela udruživanja radi sticanja materijalne i druge koristi, pogodovanja, zloupotrebu položaja ili ovlasti prilikom dodjele tendera gračaničkoj firmi Mining&Drilling, da izradi šest novih bušotina soli u vrijednosti od 5,4 miliona maraka. I njegovo svjedočenje advokati i optuženi su uzeli kao prilog odbrani!
Na pitanje da nešto kaže o njegovom odnosu prema Rudniku, Vujović je rekao da je Skupština TK, čiji je on predsjednik, zainteresovana za stanje u javnim preduzećima, a posebno o strateškom kakav je Rudnik soli od kojeg zavisi proizvodnja u Fabrici soli, Šišedžam Sodi i drugim.
“Lukavački “Šišedžam“ je prošle godine ostvario dobit od skoro sto miliona maraka“, rekao je Vujović.
Odgovarajući na pitanja tužioca Sedrhatlića, Vujović je rekao da je o stanju u Rudniku razgovarao na konferenciji za novinare zajedno sa tadašnjim v.d. direktorom Azizom Čačkovićem, naglasivši da je bilo neophodno ubrzati rad na novim bušotinama i da su taj rad kočila trojica izvršnih direktora koji su bili kadrovi SBB-a.
Na pitanje Serhatlića: “Da li su vas izvršni direktori obavještavali o problemima u Rudniku?“, Vujović je odgovorio: „Ne, oni su vas obavještavali!“.
Nadalje, Vujović je tužiocu objasnio da Skupština TK ne bira direktore javnih preduzeća, da se za v.d. direktora ne raspisuje konkurs.
„Sa mr. Enverom Bijedićem nikad nisam pričao o izboru direktora Rudnika i tenderu za bušenje“ – odgovorio je na pitanje odvjetnika Omara Radončića.
Također, istakao je, da o tenderu nikad nije razgovarao ni sa Azizom Čačkovićem, v.d. direktora, ali jeste o tome da su opstrukcije tri izvršna direktora dovele do propasti Rudnika iako je imao na raspolaganju za investicije 12 miliona maraka.
Postavljajući pitanja svom svjedoku, tužilac Serhatlić je pokazao veliko neznanje o upravljanju javnim preduzećima, te o ulozi političkih institucija u vođenju javnih poslova.
Svjedok optužbe je bio i Admir Suljagić, sekretar Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. On je svjedočio o višedecenijskom poznanstvu sa Dženanom i Atfom Mujkićem, koje datira iz 1988. godine u kojoj je sa Dženanom upisao Pravni fakultet u Sarajevu. Pričao je i o poznanstvu sa mr. Bijedićem kada je postao ministar za saobraćaj i veze u Vladi Federacije BiH, kazavši da je s njim pričao o mnogim problemima u društvu i privredi.
“Naravno, znao sam o poslovima porodice Mujkić. Bijedić i ja smo saglasni bili da postoje organi koji odlučuju u Rudniku i da oni trebaju da vode poslove“, kazo je Suljagić.
Kako je Serhatlić u optužnici napisao da, među ostalim, krivično djelo predstavlja i pogodovanje jednoj firmi u odnosu na drugu, u ovom slučaju Mining&Drillingu u odnosu na bugarsku firmu, zanimljiva je bila opaska svjedoka Suljagića.
“U vrijeme korone Vlada Federacije BiH je donijela odluku da domaće firme u odnosu na strane mogu imati do 30 posto preferencije u javnim natječajima. Ta odluka još nije povučena.”
Tender Rudnika soli je objavljen u vrijeme korone!
Treći svjedok optužbe, prof. dr. Kemal Gutić, dekan Rudarsko-geološkog i građevinskog fakulteta u Tuzli, govorio je o principijelnim problemama praktične nastave studenata u Rudniku, generalnim rudarskim projektima i svim drugim stvarima koje su značile gubljenje vremena akterima sudskog procesa, kojim rukovodi sutkinja Opštinskog suda Gračanica, Selma Brkić. (E. Avdić)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)