Volimo miris svježe pokošene trave. Ali u stvarnosti ono što mirišemo je signal upozorenja koji ispuštaju napadnute biljke.
Feromoni koje emitira svježe pokošena trava poznati su kao GLV – skraćenica za hlapljive tvari zelenog lišća. Naučnici vjeruju da GLV dobro mirišu jer nas podsjećaju na hranu. Povrće oslobađa GLV kada se sjecka, a voće oslobađa GLV dok sazrijeva. Drugim riječima, genetski smo programirani da pozitivno reagiramo na miris, prenosi scienceillustrated.com.au.
GLV su skupina hlapljivih organskih spojeva koji se temelje na šest atoma ugljika. Gotovo sve zelene biljke mogu ih otpustiti, a obično to čine u velikim količinama kada su napadnute ili oštećene. Tako su hlapljive tvari zapravo ‘krikovi užasa‘ iz pokošene trave koje primaju druge biljke i životinje.
Studija o kukuruzu pokazala je da biljke oslobađaju GLV kada ih predatori žvaču. GLV-ovi su tjerali druge biljke kukuruza da proizvode tvari koje ih čine manje ukusnima, pripremajući se za napad.
Druga je studija pokazala da je specifična grabežljiva buba, bubamara sa sedam točaka, reagirala na GLV iz biljaka soje kada su ih napale lisne uši. Miris biljke soje prizvao je predatorske vrste kornjaša koji najučinkovitije uništavaju lisne uši.
Naučnici su također dokazali da biljke koriste GLV za zaštitu od gljivica i oštećenja od mraza.
Ali još ne protiv kosilica.