Završnim riječima trećeoptuženog Fikreta Hodžića i njegove odbrane, te odbrane petooptužene Jelke Milićević, danas je u Sudu Bosne i Hercegovine okončano suđenje u predmetu Fadil Novalić i drugi. Izricanje presude zakazano je za 5. april.
Akteri slučaja terete se u vezi s nabavkom 100 respiratora, vrijednosti 10.530.000 KM, koje je, nakon proglašenja stanja nesreće u FBiH uzrokovnog pandemijom koronavirusa u proljeće 2020. godine, za potrebe Federalne uprave Civilne zaštite (FUCZ) iz Kine uvezla firma „F. H. Srebrena malina“.
Pored Fadila Novalića, premijera FBiH, u ovom slučaju optuženi su – suspendovani direktor FUCZ-a Fahrudin Solak i vlasnik firme F. H. Srebrena malina Fikret Hodžić, kao i pravna osoba F. H. Srebrena malina, te federalna ministrica finansija Jelka Milićević.
U nastavku suđenja braniteljica trećeoptuženog, advokatica Mirna Avdibegović okončala je izlaganje završne riječi započeto na prethodnom ročištu, zamolivši Sud da isključivo “na temelju dokaza koji su provedeni, donese jedinu moguću – oslobađajuću presudu”.
Prethodno je navela kako Tužiteljstvo za vlastite tvrdnje nije ponudilo valjane dokaze, odnosno da ih nije potkrijepilo, uz opasku kako se ni samo nije moglo odrediti kojoj verziji poklanja vjeru.
U detaljnom osvrtu na provedene dokaze, a pozivajući se na iskaze svjedoka i materijalne dokaze osporila je utemeljenost optužbi koje se tiču svrhe korištenja i cijene respiratora ACM 812A, uplate novca, ‘pranja para’ i pitanja ostvarene dobiti/marže.
U vezi s tim, podsjetila je na hronologiju i dinamiku dešavanja u vezi s osporenom nabavkom, navodeći kako nigdje nije specificirano koje respiratore treba nabaviti.
Istovremeno, osporila je valjajnost nalaza vještaka optužbe koji su se, kako je kazala, upustili u kvalificiranje tih uređaja bez da su ih stavili u funkciju, a na temelju uputstva za upotrebu i saznanja s Interneta, bez konsultiranja relevantne stručne literature i bez kontaktiranja proizvođača.
Avdibegović je nadalje kazala kako su respiratore istog tipa nabavile i vlasti u Crnoj Gori, Srbiji i Mađarskoj, te da su donirani Bosni i Hercegovini od Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), ustvrdivši kako se radi o invazivnim, odnosno neinvazivnim uređajima koji se mogu koristiti u jedinicama intenzivne njege.
Kada se radi o cijeni respiratora, kazala je kako u BiH zakonom nije propisana visina marže, odnosno da cijena ne može biti krivotvorena te da ovisi o stanju na tržištu, a da nabavka predstavlja obligaciono pravni odnos u sferi poslovne tajne, što u konačnici implicira umijeće trgovanja.
U ostatku završnih riječi navela je kako je ponuda F. H. Srebrene maline bila korektna te da se njen branjenik nije interesirao samo za dobit, nego i uspjeh nabavke, podsjećajući na haotično stanje na tržištu i ‘divljanje cijena’ na dnevnoj osnovi.
Osporila je usto i tužbene navode koji se odnose na ‘pranje novca’, navodeći kako nije opisano kako je novac opran, odnosno da su optužbe u tom dijelu konfuzne, te da se Tužiteljstvo bavilo „jezičkim malverzacijama, pukim nagađanjima, a ne činjenicama“.
Suđenje je nastavljeno završnim riječima trećeoptuženog Fikreta Hodžića, koji je kazao kako mu je ovaj proces nanio nenadoknadivu štetu, te da je unaprijed označen kao čovjek koji se želio obogatiti na nesreći drugih ljudi.
U tom je kontekstu podsjetio na, kako navodi, različite vrste pritisaka i poniženja – višekratno pretraživanje kuće/stana u njegovom vlasništvu i prostorija firme te medijske napise i naslove, navodeći kako su neki pokušali da ga predstave kao ubicu, čime mu je stavljena meta na čelo, a on i njegova porodica izloženi prijetnjama.
Hodžić je kazao kako, nažalost, nije znao da je tek oružje kojim se trebaju srušiti neki drugi ljudi, te da jedan od njih sjedi u prvom redu, aludirajući na prvooptuženog Fadila Novalića.
Dodao je kako on (Hodžić) nije prao novac, te da ne stoji ništa od onoga što mu se stavlja na teret, odnosno da je sve bilo farsa i laž.
Osvrnuo se i na posljedice procesuiranja, podsjećajući kako je izgubio posao televizijskog voditelja, a da Srebrena malina ne postoji, osim u sudnici i medijskim napisima, te da su u toku tri godine desetine ljudi ostale bez posla, a stotinama je ugrožena egzistencija.
Višesatno izlaganje završnih riječi odbrana u ovom predmetu finalizirano je završnim riječima braniteljice petooptužene Jelke Milićević, advokatice Senke Nožice, koja je ukazala na sve manjkavosti dispozitiva optužnog akta, nedokazivost i elemente krivičnih djela, kao i subjektivni element inkriminacija.
Detaljno je analizirala optužbu – nesavjestan rad u službi, koja se stavlja na teret njenoj branjenici, navodeći kako se radi o optužbi koja nije ni elementarno logična, te je u tom kontekstu podsjetila na dinamiku i hronologiju dešavanja iz inkriminiranog perioda od 16. marta do 14. aprila 2020. godine.
Nožica se upitala kako je moguće da njena branjenica koja je tokom prethodnih pet godina potpisala naloga u ukupnom iznosu od 11,5 milijardi KM, baš sada (u ovom slučaju) prekrši sve propise.
Navela je kako njena branjenica nije imala motiv, niti razlog da trećim osobama omogući pribavljanje navodne koristi, fokusirajući se na bitna obilježja i uzročno-posljedičnu vezu koja čini biće krivičnog djela za koje se Milićević tereti.
Nožica je dodala kako elemnti tog krivičnog djela nisu dokazani te da postoji prekid kauzalnog odnosa između radnje, pristanka na posljedicu i same posljedice.
Tužiteljstvo, kako nadalje navodi, pogrešno ili zlonamjerno interpretira propise, te nije dokazalo kada je njena branjenica saznala za nabavku respiratora, podsjećajući na Informaciju čiji je sadržaj osporen u ranijoj fazi postupka, uz opasku da je u osporenoj informaciji dopisana rečenica o nabavci respiratora, te da te rečenice nije bilo u informaciji u koju je njena branjenica imala uvid.