Kod Šibenika arheolog utvrdio tačnu lokaciju pada američkog bombardera 1944.

Šibenski arheolog Andrija Nakić otkrio je mjesto pada i dijelove američkog vojnog zrakoplova “B 24 Liberator”, srušenog potkraj Drugog svjetskog rata u zaleđu Šibenika, izvijestili su iz Tvrđave kulture Šibenik.

Nakić je utvrdio točnu lokaciju pada američkog teškog četveromotornog bombardera dugog dometa kod sela Brnjica. Detaljno ju je istražio te pronašao više od 200 manjih ostataka, većinom ulomaka rastaljenog aluminija.

Američki bombarder s 11 članova posade oštećen je 13. listopada 1944. iznad Austrije tijekom operacije, a na povratku prema Italiji otkazao mu je motor te se srušio u zaleđu Šibenika.

Nakić, zaposlenik Tvrđave kulture Šibenik, rodom iz Mirlović Zagore, za taj je događaj čuo još u školskim danima.

“Srećom, kad sam počeo istraživati priču oko aviona, pronašao sam dovoljno svjedoka koji su me naveli na točnu lokaciju njegova pada, iako je nažalost dobar dio njih u međuvremenu preminuo”, rekao je Nakić.

Skupivši informacije od svjedoka, Nakić je početkom 2020. godine, nakon mnogih pokušaja, locirao točno mjesto pada zrakoplova.

Potom je detaljno pregledao izvještaje i dokumentaciju američke vojske, razgovarao s američkim i hrvatskim istraživačima, te prošao dnevničke i novinske zapise tog vremena, što je omogućilo gotovo potpunu rekonstrukciju događaja.

Nakon što je pogođen, zrakoplov se prateći jadransku obalu kretao u smjeru juga prema otoku Visu. Zbog značajnog oštećenja, pilot je skrenuo prema šibenskom zaleđu gdje je posada bila primorana na skok s padobranima. Zrakoplov se srušio između Brnjice i Pokrovnika, tik uz današnju cestu koja vodi od Šibenika prema Drnišu.

Svi članovi posade preživjeli su pad, iako ih je nekoliko ozlijeđeno u doskoku. Dvojicu su spasili partizani koji su ih odveli na Vis, dok je devet avijatičara zarobljeno te su iz Drniša preko Zagreba i Beča odvedeni u njemačke logore, koje su svi uspjeli preživjeti.

“Postoji nekoliko vrlo dobro sačuvanih podmorskih olupina savezničkih zrakoplova u našem dijelu Jadrana. One koji su pali na kopno je teže prepoznati, budući da su dugoročno bili izloženi devastaciji. Stoga je ovo istraživanje moralo biti šireg karaktera – osim terenskih pregleda i povijesnih izvora ključni element bili su razgovori sa svjedocima, koji su konačno i doveli do točne lokacije pada”, kazao je Nakić.

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *