Predstavnici braniteljskih udruga HVO-a u Tuzli, poslali su saopćenje za javnost koje prenosimo u cijelosti:
“Kao što je svima poznato 115. brigada Zrinski je od svog ustroja pa do završetka ratnog puta bila je u formaciji Hrvatskog Vijeća Obrane, a Armija BiH, HVO i MUP činili su Oružane snage BiH.
Ratni put 115. HVO brigade Zrinski završio je Odlukom o preimenovanju postrojbi HVO kojom se nametao prelazak u drugu formaciju, tj. Armiju BiH.
Prilikom Koordinacijskih sastanaka predstavnika braniteljskih Udruga u Tuzli i pokušali smo doći do zajedničkog idejnog rješenja i dogovora za izgradnju Spomen ploče. Svjedočimo da se na isti ili sličan način pokušava minimizirati uloga HVO i za oznaku HVO nažalost nema mjesta na prijedlogu spomen obilježja. Pokušaj je to nanovo prekrajanja povijesnih činjenica, a one su takve da su pripadnici HVO branili svoj dom i svoju Tuzlu i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Zbog datih života, prolivene krvi, ponosa i naših potomaka, grba koji su naši branitelji ponosno nosili, nismo spremni prihvatiti da naš grb ne bude na spomen obilježju na Slanoj Banji.
Želimo da budemo konstruktivni stoga samo na Koordinaciji braniteljskih Udruga usuglasili dva prihvatljiva prijedloga:
- U naslovu spomen ploče staviti grb Tuzle i grbove Armije BiH, HVO i MUP-a.
U drugom redu gdje se navode sve postrojbe, među njima uvrstiti 115. BRIGADA ZRINSKI
Alternativa koju također možemo prihvatiti je:
- U naslov ugravirati samo grb Tuzle, u drugi red nabrojati sve postrojbe među njima i 115. BRIGADA ZRINSKI HVO.
Ukoliko za naše prijatelje i suborce nije prihvatljiva jedna od ove dvije varijante, smatramo da našu Brigadu ne mogu stavljati pod obilježje Armije BiH jer na to nismo pristali niti u ratu.
Predsjednik Udruge dragovoljaca, veterana i nositelja ratnih odličja TK, Mijo Čajić
Predsjednica Saveza obitelji poginulih i nestalih branitelja u Domovinskom ratu TK, Janjka Kerošević
Predsjednik Udruge hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata TK, Vlado Pavljašević
Predsjednik Udruge branitelja 115. HVO brigade Zrinski Grada Tuzla, Adolf Banović
Udruge obitelji hrvatskih branitelja poginulih i nestalih u Domovinskom ratu 115. Brigada Zrinski Tuzla, Zvonimir Kubinek
Nakon čitanja ovoga saopćenja refleksnim prizivom moje u prvom redu profesionalne i ljudske savjesti, kao dugogodišnji djelatnik i aktivista na promoviranju temeljne ljudske i civilizacijske osobine koja se zove kultura sjećanja, kao i njenom trajnom objektiviziranju putem spomen obilježavanja povjesnih događaja iz prošlosti BiH, ne mogu ostati ravnodušan. U međunarodnoj legislativi i praksi obilježavanje povijesnih slojeva i događaja je univerzalna i obavezna praksa kao dug recentih pokoljenja u izgradnji nacionalne (državne) identitetske piramide autentičnošću događaja i podataka. Izvjesne povjesne različitosti u nekim raskrižjima naše prošlosti ne mogu biti regresija domoljublja jednog naroda prema BiH; za suvremenu historiografiju one samo mogu biti kulturološko identitetsko bogatstvo. U punoj namjeri svoje dobronamjernosti ovaj pokušaj spomeničkog kulturocida ne mogu drugčije nazvati nego nepromišljen i infantilan čin etno većinske strukture koja koristi započeti proces desekularizacije javnog (univerzalnog) prostora BiH putem radikalnih, nacionalno i religiozno ostrašćenih pojedinaca i skupina sa različitih nivoa društvene i političke nadgradnje. Dragi prijatelji i suborci Armije BiH u vremenu domovinskog rata (1991-1995) zahvaljujući vašoj suradnji i teško održivom obliku ratne empatije na većinskim etno prostorima HVO-a nije nijedna obitelj protjerana iz svoga doma, niti i jedna kuća nije izgorjela, a to je najveći spomenik kolektivnog pamćenja svih naroda Tuzlanskog kraja. Udruge HVO-a samo traže najmanji ponder simboličnosti postojanja i trajanja jednog naroda. Teško bi bilo prihvatiti ekstreman pristup ili jednoumnu koncepciju zajedničke nam svetinje spomen obilježja na dane kada samo svi mi imali samo jednu obalu-mir. Zar ovim činom degutantnosti u čijem mulju se svi pomalo davimo degradirati zajednički prostor, zajedničku prošlost, historiju, porijeklo, tradiciju, običajanost svakodnevice i neizbrisivost povjesnog pamćenja u ratu i miru. Spomen obilježja koja autentično simbolički prezentiraju jedan narod su estetika našeg životnog krajolika, ukras prostora i grandiozno monumantalna poruka budućim generacijama o humanističko biotopskom integritetu ovih prostora.
Bravo gospodine Frankoviću!