Ratna mašinerija kad se pokrene dobije na intenzitetu i teško je pronaći način da se zaustavi, a u Ukrajini je baš tako i o miru na tom ratištu javno govori još samo papa Franjo, dok mnogi “požar” gase benzinom. Svijet je dobrano zapeo između nedostižne ukrajinske pobjede i beskrajnog rata.
Volodimir Zelenski ovih dana je na kijevskoj TV, istaknuo da duh naroda nije slomljen i da će Ukrajina vratiti sve gradove koji su zauzeli Rusi uključujući Sjeverodonjeck, Donjeck i Luganjsk. Kamo sreće da bude tako, ali to obećanje ne izgleda realno, nego više kao pokušaj da se opravdaju dosadašnje velike ljudske žrtve i već prilično umorni branitelji dodatno motiviraju.
Uz svu empatiju prema Ukrajini kao žrtvi ruske agresije teško je razumjeti njihovog predsjednika koji je, umjesto da traži načine za prestanak rata odlučio da protiv moćnog agresora ratuje – do posljednjeg Ukrajinca. Njemu je rat izgleda jedina opcija, jer ako bi se sukobi sada završili on bi bio upisan kao predsjednik koji ne samo da je izgubio rat, već i veliki dio države.
Zelenski patriotski ističe da njegova zemlja ne želi da ustupi bilo koj dio svog teritorija Rusiji, tvrdeći da ustupak ukrajinske teritorije neće biti dio diplomatskih pregovora o okončanju rata. Ova tvrdnja bi imala smisla da vlast u Kijevu 100 posto svoje državne teritorije drži pod kontrolom, ali nažalost nije tako, budući da je južni i istočni dio Ukrajine u posjedu ruske armije.
Agresor koji je osvojio ono što je planirao želi da se rat okonča i mir uspostavi po njegovim uvjetima, ali ukrajinska vlast to odbija. Moskva je optužila zapadne zemlje da sprečavaju mirovne pregovore s Ukrajinom i tako odugovlače rat. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je rekao da SAD i Zapad ne dozvoljavaju Ukrajini ni da razmišlja o miru, niti da o njemu rasapravlja, ali da će, bez obzira na to, doći trenutak za pegovore.
Rus je uvjeren je da će za sklapanje mira Ukrajina morati prihvatiti ruske zahtjeve, među kojima je priznanje crnomorskog poluotoka Krima kao ruskog teritorija i ustupanje pokrajina Donjeck i Lugansk koje su se proglasile kao narodne republike.
S aspekta vođenja rata Rusija je u Ukrajini naglo promijenila strategiju: nakon što nisu uspjeli ući u Kijev oni preusmjerili su snage i centar ofanzive na istok Ukrajine i napreduju polako, ali žestoko. Teže da napadnutoj zemlji nametnu svoju volju, prvo na bojnom polju, a onda za pregovaračkim stolom, želeći da Ukrajinci prihvate kompromis jer nastavak borbe nijednoj strani ne bi trebao da odgovara.
Neki analitičari tvrde da bi Ukrajini, zbog gubitka teritorija, moglo nedostajati snage ukoliko sada uđe u pregovore s Rusima i da bi rezultat takvih pregovora bio mir koji bi diktirala Moskva. U situaciji kad su tisuće ljudi poginule, milijarde dolara vrijedno oružje potrošeno, cijali gradovi sravnjeni sa zemljom Rusija ima strategijsku i operativno-taktičku inicijativu, dok Ukrajina i zapadni savez odgovaraju na to i zbog svega toga teško je prognozirati šta će biti dalje. Optimisti ističu da je kraj rata neizbježan, ali je pitanje – kad i kako?
Generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg je upozorio da bi rat u Ukrajini mogao potrajati godinama, dok zapadne obavještajne službe navodno tvrde da bi ruska borbena sposobnost u narednim mjesecima mogla početi opadati. Kijev računa da će mu uskoro stići američki višecijevni bacači raketa Himars kojima će učinkovitije parirati agresoru, ali Rusi svjesni takve prijetnje nastojaće da te rakete nikad ne polete.
Obećano ili poslano oružje Ukrajini uključuje 72 haubice kalibra 155 milimetara, 72 vozila za njihovu vuču, 144.000 komada municije i više od 120 taktičkih bespilotnih letjelica Phoenix Ghost, koje je nedavno razvila američko ratna avijacija posebno za potrebe Ukrajine. SAD je također obećao helikoptere, oklopne transportere, 1.400 protuzračnih sistema Stinger, 5.000 protutenkovskih projektila Javelin, nekoliko hiljada pušaka s municijom i niz druge opreme.
Da li će donirano oružje promijeniti tok rata? Teško, budući da se agresor koristi do sada postignutim i nastoji jače udariti. U Moskvi je sada prioritet uništavanje raketa dugog dometa i topničkog oružja isporučenog sa zapada, nakon što su ga ukrajinske snage koristile za napad na ruske opskrbne linije. Rat, dakle, traje i uskoro će ući u šesti mjesec s naizvjesnim ishodom. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva, “Oslobođenje”)