Otkada je u Tuzli osnovana Akademija dramskih umjetnosti sve je više mladih koji nastoje svoj talenat pokazati upravo na tom studiju.
Tim putem krenula je i talentovana Lejla Redžić iz Živinica, apsolventica na Akademiji dramskih umjetnosti.
“Ljubav prema glumi postoji otkako znam za sebe. Negdje je to spontano krenulo. Sjećam se, dok sam još bila mala, dok nisam krenula u školu, da sam imitirala ljude oko sebe i zajedno s bratom, kroz igru, pravila svoje lutkarsko pozorište. U osnovnoj školi Priluk, a potom u Šerićima, bila sam član dramske sekcije, te sam jednom učestvovala na takmičenju, zajedno sa svojim drugovima i drugaricama”, prisjeća se Lejla svojih prvih koraka na “daskama što život znače”.
Kaže da je u srednjoj školi već vidjela sebe kao glumicu:
“Kroz srednju školu, tačnije živiničku Gimnaziju, kao poprilično buntovno dijete, samo sam negdje unaprijedila svoju ljubav i prema imitaciji. Tako sam nerijetko imitirala sve profesore, profesorice. Sjećam se anegdota, a povodom toga, profesori su me upamtili, pa sam i na časovima izvodila ‘tačke imitacija’. Čak su me puštali i na druge časove, ukoliko me neko pozove. Bilo je i onih kojima je to možda smetalo, ali mi nisu uzimali za zlo. Vidjelo se da i tada da sam svojim dječijim snovima i htjenjima naginjala ka umjetnosti, preciznije glumi”, kaže.
S obzirom na to da ljubav prema glumi postoji otkako znate za sebe, da li je u tom slučaju bilo teško odlučiti se šta upisati i studirati?
“Moj profesor bosanskog jezika i književnosti, u srednjoj školi, nagovarao me da pokušam upisati glumu, jer sam bila nesigurna u vezi toga. Kako upisati? Da li ću proći prijemni, s obzirom na to da se zna da klasa broji uglavnom desetak ljudi? Uprkos svojoj nesigurnosti i strahu, odlučila sam rizikovati, te sam iste godine, dakle 2014. upisala glumu. Međutim, moja priča u vezi sa studiranjem, nije tako obična. Pauzirala sam nakon dvije završene godine. U tom momentu sam osjećala da moje glumačko biće ne ide u progresivnom smjeru…Bilo je niz okolnosti koje su dovele do te odluke. Nakon četiri godine, odlučim da se vratim, shodno svojoj zrelosti, upornosti i jasnim ciljevima. Trenutno sam apsolvent i u procesu diplomske predstave.
Na Akademiji je stekla iskustva u radu na likovima. Posebno se dojmio glumački proces na trećoj godini, kada se kao studenti glume, bave Antikom – odnosno tekstovima antičkih pisaca.
“U radu na predstavi ‘Medeja’, grčkog tragičara Euripida, upravo sam dobila nagradu za glumicu večeri na TKT festu. Također smo u procesu studiranja postavili predstavu ‘Eneida’ rimskog pjesnika Vergilija, koju smo odigrali nekoliko puta. Pošto tekst Eneidaima dvanaest pjevanja, dakle, riječ je o tekstu koji je u stihu, odnosno pisan je u heksametru, mi smo kao klasa radili prva četiri, pod preciznijim nazivom naše predstave ‘Pad Troje i Kartage’. U toj predstavi sam igrala Didonu,kraljicu Kartage.
Što se tiče ostvarenja van Akdemije, igrala je u dva poluamaterska filma.
“Jedan je pod nazivom ‘Kap nade’, snimljen je u Modriči i okolini tog grada. Također sam u procesu nekih novih projekata, shodno činjenici da uskoro završavam studij glume”.
Uskoro, kada Lejla Redžić završi studije, dolaze nova iskušenja.O tome kaže:
“Planovi za dalje su svakako u domenu moje profesije, te sam odlučila da nastavim obrazovanje, odnosno da upišem magistarski studij. I naravno, pored svega, nadam se da će biti prilike da zaigram pod svjetlima pozornice i to one likove koji će mi biti inspirativni i sa kojima će se publika poistovjećvati i živjeti ono što im nudimo na sceni. Isto kao što je to bio slučaj sa likom Medeje”, kaže talentovana glumica Lejla Redžić, koju ćemo sigurno imati prilike gledati u budućim pozorišnim predstavama i filmovima. (Šefik Gadžo)