Znanstvenici pronašli ključne gradivne blokove na vanzemaljskim svemirskim tijelima

Još uvijek ne znamo kako je nastao prvi život na Zemlji. Jedan od prijedloga je da su gradivni blokovi stigli iz svemira, a sada je novo istraživanje nekoliko meteorita bogatih ugljikom dodalo težinu ovoj ideji, piše Science Alert.

Koristeći nove, iznimno osjetljive tehnike analize meteorita, tim predvođen znanstvenicima sa Sveučilišta Hokkaido u Japanu otkrio je organske spojeve koji čine samu okosnicu molekula nukleinskih kiselina zajedničkih cijelom životu kakvog poznajemo – DNK i RNA.

Istraživači su analizirali tri meteorita bogata ugljikom: meteorit Murchison koji je pao u Australiju 1969., meteorit Murray koji je pao u Kentucky 1950. i meteorit Tagish Lake koji je pao na Zemlju 2000. godine, u Britansku Kolumbiju.

Iako su meteoriti nedavno utjecali na naš planet, oni su uistinu stare svemirske stijene, koje su vjerojatno postojale u ranim fazama Sunčevog sustava ili čak prije.

Riznica organskih spojeva

Meteoriti bogati ugljikom su riznica organskih spojeva. Kada je riječ o nastanku molekula DNA i RNA na Zemlji, spojevi koji nas posebno zanimaju su nukleobaze – dijelovi koji se slažu zajedno, tvoreći duge lance genetskih informacija.

Postoje dvije glavne klase nukleobaza: pirimidini i purini. Zahvaljujući nevjerojatnoj osjetljivosti tehnika analize, autori nove studije otkrili su nekoliko pirimidina u uzorcima meteorita koji su prethodno izbjegli detekciju.

“Otkrili smo široku paletu pirimidinskih nukleobaza i njihovih strukturnih izomera iz oba Murchisonova ekstrakta, od kojih većina prije nije bila otkrivena u meteoritima”, piše istraživački tim u svom radu.

Eksperimenti koji su simulirali sadržaj svemirskih materijala sugerirali su prisutnost različitih nukleobaza “tamo vani”, “što sugerira da su ove klase organskih spojeva posvuda prisutne u izvanzemaljskim okruženjima unutar i izvan Sunčevog sustava”, piše tim.

Zašto su ti spojevi toliko važni?

Nizovi DNA i RNA imaju strukturnu “kičmu” koja se sastoji od šećerno-fosfatnog lanca. Nukleobaze se vežu za ove šećere; u DNK se uparuju na specifične načine, tvoreći “prečke” u spiralnim ljestvama.

Nukleobaze purina i pirimidina uvijek se vežu zajedno unutar DNK zbog svoje strukture i vrsta vodikovih veza koje mogu formirati. To znači da je omjer purinskih i pirimidinskih nukleobaza uvijek konstantan unutar molekule DNA. Te su nukleobaze nastale fotokemijskim reakcijama među raznim materijalima koji se kreću u svemiru, čak i prije formiranja Sunčevog sustava.

Autori sugeriraju da je tijekom kasnog razdoblja teškog bombardiranja rane Zemlje, prije otprilike 4 do 3,8 milijardi godina, različiti raspon ovih gradivnih blokova mogao biti dostavljen na naš planet putem udara meteorita. “Stoga se smatra da je dotok takvih organskih tvari odigrao važnu ulogu u kemijskoj evoluciji primordijalne faze Zemlje”, pišu oni.

Dobit ćemo više uvida u ovu ideju kada nam misije na asteroid Ryugu i Bennu pruže uzoraka i više izvanzemaljskog materijala za proučavanje. Nekontaminirani uzorci omogućit će istraživačima da dalje utvrde jesu li te molekule mogle biti donesene meteoritima na Zemlju.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Communications.

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *