U intervjuu jednom beogradskom dnevnom listu lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik je, na pitanje da li će, možda, odustati od inicijative o formiranju vojske Republike Srpske, odgovorio da je to samo prolongirano. Znači, i pored sankcija koje su mu izrekli Amerikanci i Britanci, prijetnji iz Evropske unije i upozorenja iz Federacije BiH da bi to bila parovojska koja bi ugrozila mir – Dodik je uporan u svojoj arogantnosti.
Jedini put kojim se može osigurati stabilnost i sačuvati mir jeste da Dodik povuče sve poteze koje je poduzeo protiv Ustava Bosne i Hercegovine, Dejtonskog mirovnog sporazuma i 27 godina njegove implementacije. Jer, ne može entitet preuzimati nadležnosti države ni sada, ni za šest mjeseci, a ta priča je trebala biti davno zaključena ne samo u vezi vojske, tvrde pojedini političari u Sarajevu.
Dodik čak ističe da su pripremljeni svi zakonski i podzakonski akti o navodnoj vojsci RS-a i da će se samo sačekati pogodan politički trenutak da se to u Narodnj skupštni usvoji i počne u praksi realizirati. S tim u vezi, u prilog mu očito ne ide ruska invazija u Ukrajini i svijestan je da se Moskva tamo “zaglibila” u veliko blato.
Osim što je formiranje bilo koje druge vojske, pored legalnih Oružanih snaga BiH, nezakonito, također je bitno kako bi to režim u RS-u uopće mogao imati svoju oružanu silu? Jer, vojska je po mnogo čemu vrlo skupa, a manji bh, entitet inače grca u dugovima i jedva može finansirati i ono što mu je obaveza – zdravstvo, školstvo, policiju i javnu upravu. Ukolko bi se, doista, tako nešto počelo formarati to bi se moralo promptno zaustaviti, a izvršitelji takvog “projekta” uhapsiti.
U radijskoj emisiji jedan slušatelj me je pitao: da li entitetska vojska može nastati iz 3. počasnog puka koji gaji tradicije Vojske Republike Srpske, ili od antiterorističke jedinice MUP-a RS-a? Odgovorio sam da ne može. Počasni puk nije operativna jedinica i nje mu komanda u Banjaluci, nego je dio Oružanih snaga BiH. Ima samo 50-tak vojnika i starješina sa pješadijskom naoružanjem i odaje počasti.
S druge, pak, strane nijedna policijska formacija, pa ni interventna ili antiteroristička, bez obzira na to što ima desetak oklopnih vozila, ni po kakvom automatizmu nije u stanju prerasti u vojsku.
Da li bi vlastima RS-a u eventualnom osnivanju paravojske, možda, pomogla Republika Srbija dajući kadrove, naoružanje i opremu? Ne vjerujem da bi se to moglo dogoditi premda sam pisao o tome da je načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović bio na proslavi neustavnog dana RS-a – eventualno u izviđanju. O tome nije davao nikakve izjave.
Ako bi se Beograd zaista upustio u tako opasnu stvar onda bi to bila kardinalna greška i težak udarac miru u regiji jer posljedice jednog takvog poteza više ne bi snosio samo režim u RS-u, nego i vlast u Srbiji budući da NATO ne bi sjedio skrštenih ruku. Pet članica ovog saveza je u srbijanskom susjedstvu. Bolje zapravo i ne razmišljati o jednom takvom scenariju, jer se regija još nije potpuno oporavila ni od ratova vođenih 90-tih.
Dodikov plan o vojsci RS-a je nerealan, neostvariv i opasan po mir i to bi mu se, valjda, u Beogradu jednom moralo reći. Inače, nije kasno u Narodnoj skupštini vratiti povučenu suglasnost na formiranje Oružanh snaga BiH, jer i naknadna pamet bolja je nego se sjuriti u ambis. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)